Nesreća malog zrakoplova u kojem je letio argentinski nogometaš Emiliano Sala potresla je i šokirala nogometni svijet. Nakon što se oprostio od svojih suigrača u Nantesu sjeo je u avion s pilotom Davidom Ibbotsonom i poletio za Cardiff gdje je trebao ostvariti svoj san - igrati u Premier ligi.
Nada da je Emiliano preživio nesreću aviona koji su u nedjelju pronašli na dnu mora u kanalu La Manche sa svakim je danom potrage sve manja. Čak je voditelj spasilačke službe rekao da su šanse za preživljavanje minimalne.
Šteta, jer je Sala upravo u trenutku nesreće bio na vrhuncu svoje nogometne karijere je još kao dječak znao da će postati nogometaš. I to napadač. Baš kao njegov uzor Gabriel Batistuta. Najdraži klub bio mu je i ostao Independiente.
Bordeaux ga nije volio
No, nije Salina karijera bila blistava koliko i legendarnog Batigola. Naprotiv, morao se naraditi da bi dočekao svojih pet minuta slave. Nakon što je rani dio karijere proveo u Argentini, kao ne baš zvučno ime prešao je u francuskog velikana Bordeaux gdje se nije nametnuo pa je poslan u drugoligaša Chamonis Niort.
U drugoj francuskoj ligi konačno je dobio priliku dokazati se. U 37 utakmica koje je odigrao zabio je solidnih 18 pogodaka, što mu je omogućilo povratak u Bordeaux. Ponovo neuspješno. Prilika je bilo, ali Sala nije isporučio pogotke za koje je bio plaćen.
Uslijedia je posudba u Caen za koji je u kratkom vremenu (13 utakmica) zabio pet pogodaka uz tri asistencije. Bordeaux ga nije htio više čekati pa su ga poslali u Nantes koji ga je platio samo milijun eura.
S Vahom do zvijezda
Prva sezona u Nantesu nije bila bajna. zabio je samo šest golova iako je dobio puno šansi na terenu. Sljedeća je bila nešto bolja za njega. ustalio se u prvom sastavu i zabio 15 pogodaka, da bi u sljedećoj sezoni na gotovo identičan broj utakmica zabio jedan gol manje.
Ipak, statistički je ova sezona za Emiliana Salu bila najbolja. već je do kraja kalendarske godine zabio 13 komada, što je konačno skrenulo pažnju na njega. Dugo se borio za svoje mjesto pod nogometnim suncem i konačno je uspio i to pod vodstvom bivšeg trenera zagrebačkog Dinama Vahida Halilhodžića.
Uprava Cardiffa natipkala je francuski pozivni broj i ispregovarali 17 milijuna eura vrijedan transfer za robusnog, fizički dominantnog napadača u najboljim igračkim godinama koji svojom igrom savršeno odgovara velškom stilu nogometa. Ali, prijevoz nisu najbolje organizirali. Zapravo, katastrofalno su to odradili.
Toliko katastrofalno da su navijači Nantesa i Cardiffa već odradili ispraćaj. Transparenti na tribinama već izražavaju sućut, dok se čudu nada još jedino obitelj i njegov pas koji svake večeri vjerno gleda kroz prozor čekajući svog gazdu da se vrati kući. Tko zna, možda takvi scenariji ne postoje samo u filmovima.
