Na današnji dan prije točno 30 godina hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je prvu utakmicu pobijedivši na stadionu Maksimir, pred 30.000 gledatelja, reprezentaciju Sjedinjenih Američkih Država sa 2-1.
Povijesni prvi pogodak za Hrvatsku postigao je Aljoša Asanović u 29. minuti, a četiri minute kasnije Ivan Cvjetković zabio je za 2-0. Za Amerikance je pogodak postigao Troy Dayak u 80. minuti.
Taj 17. listopada 1990. godine zauvijek će ostati urezan u povijest hrvatskog nogometa. Reprezentaciju je vodio izbornik Dražan Jerković, a nastupili su Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović i Marko Mlinarić, kao i pričuve Tonči Gabrić, Gregor Židan i Mladen Mladenović.
Kapetan reprezentacije bio je Zlatko Kranjčar, a za najboljeg igrača proglašen je Marko Mlinarić, kojemu je nagradu uručio doajen novinarstva Mladen Delić.
"Nije to bila ničija pojedinačna utakmica, to je bila utakmica Hrvatske. I meni je sve na toj utakmici bilo najdraže. Sve skupa kada se zboji - to je bila Hrvatska," kazao je tada Jerković koji je preminuo u prosincu 2008.
Rupa u u Statutu FSJ-a.
Organizacija utakmice nije bila jednostavna, a HNS je tada iskoristio rupu u Statutu FSJ-a. Hrvatska je tada još uvijek bila dio SFRJ i neki od igrača, kao i izbornik bili su pod velikim pritiskom.
Zanimljivo, na utakmici protiv SAD-a nije bilo igrača koji su kasnije postali okosnica "Vatrenih". Zvonimir Boban, Robert Prosinečki, Robert Jarni i Alen Bokšić bili su tada članovi mlade jugoslavenske reprezentacije do 21 godine, koja je tog dana gostovala u Sovjetskom Savezu u uzvratnom susretu finala EP-a, dok su Davor Šuker i Igor Štimac bili ozlijeđeni. Mlinarić, koji je tada igrao za Cannes, i Vulić, koji je igrao za Mallorcu, došli su na vlastitu odgovornost, Kasalo je pobjegao iz Nuernberga i zbog toga je bio kažnjen sa 25.000 DEM. Asanović je stigao privatnim zrakoplovom predsjednika Metza kako bi odigrao jedno poluvrijeme, a za Hrvatsku su igrali i Kosovar Shala te Slovenac Židan.
Politički značaj
Gostovanje reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država imalo je značajan politički, a ne samo sportski značaj, bilo je to svojevrsno prvo međunarodno priznanje Hrvatske. Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački središnji trg. Utakmica se pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana igrala na stadionu Maksimir dan poslije postavljanja spomenika, 17. listopada.
Predsjednik HNS-a tada je bio Mladen Vedriš, glavni tajnik Duško Grabovac, a glasnogovornik Darko Tironi. Važne uloge u nimalo laganoj organizaciji utakmice i prikupljanju dozvola odigrali su tadašnji glavni tajnik Nogometnog saveza Jugoslavije Ante Pavlović, kao i tadašnji direktor reprezentacije Zorislav Srebrić, današnji viši savjetnik predsjednika HNS-a.
U organizaciji utakmice još su značajan doprinos dali Rudolf Sabljak, Jure Klarić, Vinko Hotko, Ivan Opačak i mnogi drugi. Prvi stožer hrvatske reprezentacije činili su i treneri Kobešćak, Grnja i Lukarić, liječnik dr. Krmpotić te fizioterapeuti Vrcić i Donadić.
Jedan od najvećih hrvatskih brendova
Na utakmici je promoviran i dres hrvatske reprezentacije, koji će postati jedan od najvećih hrvatskih brendova uopće. Taj prvi dres, kao i plakat za dvoboj, dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej.
Prije same utakmice priređen je bogati program. Bilo je tu velikih balona aeronautičkog društva Coning iz Varaždina, u velikom mimohodu prodefiliralo je 110 sinjskih momaka i vitezova viteškog alkarskog društva, šibenska limena glazba, folklorni ansambli KUD-ova "Petar Zrinski" iz Vrbovca i "Ivo Lozica" iz Lumbarde na Korčuli u narodnim nošnjama te viteško društvo "Kumpanija" iz Blata na Korčuli.
U glazbenom programu su nastupili Dubrovački trubaduri, Krunoslav Cigoj i Tomislav Ivčić, a u poluvremenu je nastupilo i Prljavo kazalište.
