"Utorak, 9. veljače 2016. godine, dan u kojem je na snagu stupio izmijenjeni i dopunjeni Zakon o sportu skoro da i nije ostavio nikakvu drugu mogućnost: nogomet treba pothitno odvojiti od sporta i napisati o njemu poseban zakon! Otprilike onako kako je to riješeno i u Velikoj Britaniji.
Bavimo se samo nogometom
Spomenutog utorka smo se, naime, pod egidom sporta bavili samo i jedino nogometom, odnosno brojnim organizacijskim, kadrovskim, kriminalnim i ostalim problemima tog sporta.
Zdravko Mamić je, eto, u društvu dvoje odvjetnika javno odstupio s funkcije izvršnog predsjednika Dinama, ali to nema nikakve veze sa sportom već s istragom koju je zbog sumnje u malverzacije i izvlačenje stotina milijuna kuna iz kluba protiv njega pokrenuo USKOK.
Pa je onda izvršni direktor Hrvatskog nogometnog saveza Damir Vrbanović obznanio da HNS neće poštivati Zakon o sportu jer se on na njega ne odnosi. Ni to nema nikakve veze sa sportom već više s izjavom MOST-ovog saborskog zastupnika Ivana Kovačića:
'Želimo da se što prije počne s primjenom Zakona o sportu, odnosno da mu se prilagode svi klubovi. Želimo transparentnost u sportu i da se javni interes postavi iznad privatnog i da sportske stranice ne izgledaju kao crna kronika'.
Što također nema veze sa sportom već opet samo i jedino s nogometom.
Treba nam Zakon o nogometu
Nema nikakve sumnje da je sve te izmjene i dopune koje discipliniraju Mamića, Šukera i društvo trebalo ugraditi u Zakon o sportu i da bi te stavke trebale ostati i u nekom budućem zakonu, no za Hrvatsku i hrvatski sport bilo bi puno bolje kad bi se taj zakon zvao – Zakon o nogometu.
Nogomet se posljednjih desetljeća, kao kombinacija iznimno unosnog posla i zabave, izdigao daleko iznad svih ostalih sportova i nema više nikakvog smisla da tako dramatično zasjenjuje i opterećuje sve ostale subjekte s kojima dijeli prostor u društvenoj djelatnosti koja se zove sport.
Trenutačno najveći problemi hrvatskog sporta – financiranje, kategorizacija, strategija, status sportaša – nemaju baš nikakve veze s hrvatskim nogometom, niti nogomet s njima. Sve te probleme je nogomet već poodavno riješio na drukčiji način i na nekim drugim razinama.
Za nogomet 1,71 milijuna kuna
Da nije tako ne bi najpopularniji, najmasovniji i najutjecajniji sport bio u Hrvatskom olimpijskom odboru 2015. godine 'stavka' od svega 1.714.509 kuna, od čeka je do 30. studenoga HNS inkasirao točno 891.207,50 kuna! Pitanje je jesu li u HNS-u uopće primijetili da im je to sjelo na račun...
Ima, istina, nogomet i nešto zajedničkom s ostatkom hrvatskog sporta, a to je zahtjev za ocjenom ustavnosti Zakona o sportu, kojeg su HNS i HOO zajedno podnijeli Ustavnom sudu. Ali ni to nema veze sa sportom, nego s novim savezništvom HNS-a i HOO-a, koje (savezništvo) također nema puno veze sa sportom. I zbog čega bi sport, odnosno nacionalne sportske saveze, trebalo što prije odvojiti od Hrvatskog olimpijskog odbora.
Nogomet izvan sporta i sport izvan HOO-a. Konačni lijek za izlječenje hrvatskoga sporta."
(autor teksta je Marin Šarec, objavljeno 10. veljače na stranici olimpijci.hr)
