Nakon više od 12 godina vratili ste se u hrvatski nogomet. Što je pravi razlog, zasićenje igranjem vani, nostalgija ili nešto treće? Prvenstveno sam se vratio zbog obitelji, potom uvjeta koje mi je ponudio RNK Split i samog igranja nogometa. Naravno i godine su tu, na zalasku sam karijere i možda je pravo vrijeme da prije nego što objesim kopačke o klin još jednom zaigram u hrvatskoj ligi, u ambicioznom klubu u kojem svojim iskustvom mogu dosta pomoći u rezultatskom smislu, ali i mladim talentiranim igračima kojih ovdje ima jako puno.
Vaša je ideja kroz sve ove godine vjerojatno bila završiti karijeru u Hajduku, no u cijelu priču umiješao se Split. Pa nije se umiješao, to je stara priča. Hajduk je moj klub, tu nema spora, ali već sam dulje vrijeme bio u kontaktu sa Splitom i moja odluka da dođem na Park mladeži uopće nije bila teška. Jako sam mlad otišao iz Hajduka, donio sam im dosta novca i ta priča je tu za mene završila. Promijenio sam dosta klubova u karijeri, ja sam profesionalac i sada se želim posvetiti radu u Splitu. Iskreno, ovo je odluka koju smo moja obitelj i ja donijeli odavno.
Posljednjih godina često vas se spominjalo u kontekstu Dinama, Mamić je nekoliko puta govorio da bi vas volio vidjeti na Maksimiru. Je li bilo konkretnih ponuda s njegove strane ili su ipak sve bile samo priče? Istina je, proteklih godina sam gotovo svakoga ljeta dobivao konkretne ponude Zdravka Mamića, ali jednostavno nisam otišao u Dinamo. Bio sam vezan jakim ugovorima i, iskreno, nisam ni razmišljao o tome da bih mogao zaigrati u Maksimiru. Mamić me nakon odlaska iz Hajduka stalno zvao, vršio je konstantan pritisak na mene, a ja nikad nisam htio doći u Dinamo. Ipak, hvala mu na tome.
Sada ste po svemu vjerojatno najjače ime RNK Splita? Kakve su vaše i ambicije kluba? Pa sad, nisam važan ja, važan je samo klub. Naše ambicije su da držimo konstantan priključak s najboljima, da smo stalno u fajtu s njima, da se borimo do krvi, ono što se kaže, i da ostavimo sebe na terenu, a onda ćemo na kraju vidjeti gdje smo. Treba biti što bolji tijekom sezone, ne smije doći do opuštanja, rad, rad i samo rad. Jako sam motiviran, imamo dobro posloženu ekipu, odličan spoj iskustva i mladosti, igrača s puno potencijala, odličnog trenera koji ima pregršt iskustva u hrvatskoj ligi. Uz malo sreće, koja je uvijek bitan faktor u sportu, možemo napraviti jako, jako puno.
Imate izuzetno jaku konkurenciju u napadu, tu su mladi Rebić i Erceg, Belle je prošle sezone igrao odlično... Pa da! To je prije svega pozitivno za momčad. Sve su to igrači koji imaju iskustvo igranja samo u hrvatskom nogometu i imaju još puno prostora za napredak. Njima je to dodatan motiv. Slažemo se odlično na terenu, igramo momčadski i to je najvažnije, jer u konačnici je važno da Split bude što uspješniji.
U klub je stigao i Tomislav Dujmović. Gledajući ovako na papiru, Split ima stvarno respektabilnu momčad. O njemu ne treba previše pričati, izuzetan je profesionalac koji je dugo godina igrao u Rusiji, ima iskustva i iz Španjolske. Jako kvalitetan igrač koji će Splitu biti izuzetno značajan u svim segmentima.
Mnogi će reći da iskusnu osovinu Križanac – Dujmović – Bilić nema nijedna momčad u Hrvatskoj, pa čak ni Dinamo. Ha, ha, ha. Svi protivnici vole tako govoriti, ali zapravo misle drugačije. Svi imaju ambicije, svi žele biti što bliže vrhu. Tko ima kakvu momčad, to je sve samo na papiru. Momčadski duh, izazivanje sreće i kvalitetu treba tražiti na travnatoj podlozi, ostalo je nevažno.
Prvenstvo za RNK Split počinje u nedjelju, na Park mladeži stiže Katalinićev Belupo. Da, prvo kolo i odmah neugodni Belupo. Nažalost, nećemo igrati Dujmović i ja zbog papira koji još uvijek nisu gotovi. Negdje je zapelo, ali valjda će se i to brzo riješiti. Slaven je iskusna ekipa koja već godinama dobro radi, tu je i trener Katalinić, stari mačak, koji jako dobro poznaje i RNK Split i hrvatski nogomet. No, što reći osim da bez obzira na sve očekujemo tri boda. Ponavljam, moramo biti maksimalno koncentrirani, igrati svoju igru onako kako najbolje znamo. To je jedini put do pobjede.
Kako gledate na glavne konkurente? Dinamo je apsolutni favorit, Rijeka je sve jača, Hajduk je mlad, ali je ipak Hajduk. Liga 10 se igra prvi put otkad je hrvatske lige i to je, po meni, kvalitetno rješenje. Bit će dosta teško, radi se o nimalo lakoj ligi, sličnoj onoj kakvu sam igrao u Austriji. Na početku se svi smatraju favoritima jer svi startamo od nule. Hajduk izgleda dobro, ima mladu i poletnu momčad koja može samo napredovati, Dinamo se odlučio na kupnju, pokupovao je jako, jako dobre igrače, a ima i odlične klince iz svoje omladinske škole. Rijeka već nekoliko godina gradi sjajnu momčad, dovela je odlične pojedince i izgleda strašno. Moram priznati da se u posljednje vrijeme u hrvatskom klupskom nogometu počelo raditi sve bolje i bolje. Uz infrastrukturu koja još uvijek malo šteka, ovaj put vodi u bolju budućnost.
Što mislite o mladom Hajduku s Tudorom na čelu. Pa rekao sam, ono što vidim sa strane, jako su talentirana i mlada, poletna momčad, imaju dobrog trenera koji će u budućnosti, siguran sam, biti odličan. Odlučili su igrački kadar crpiti iz vlastitog bazena jer imaju financijske nedaće i za jedan dobar rezultat u prvenstvu i Europi im treba vremena. Ne znam što se sve događa u klubu, pa ne bih u detalje, ali treba vjerovati u sve te momke.
Kao bivši hajdukovac, prokomentirajte nam ova događanja oko Poljuda proteklih dana. Je li dobro da Grad Split Amerikancima proda Hajduk koji je doslovno na aparatima? Iskreno, nisam upoznat sa situacijom. Sve što znam, znam iz medija. Nije na meni da se miješam, posebno kad ne znam o čemu se točno radi. Zato radije ne bih o tome. S druge strane, ja sam profesionalac, igrač sam RNK Splita i maksimalno sam posvećen ambicijama svog kluba, drugo me ne zanima.
Malo o vama. Reprezentacija je za vas završena priča. Jedno ste vrijeme, u eri Slavena Bilića, bili bitna karika u napadu Vatrenih, a onda ste najednom odbačeni preko noći. Što se zapravo dogodilo? Bio sam u reprezentaciji, zabijao sam golove i ponosan sam što sam igrao za Vatrene. Time sam dokazao da mogu, da nešto vrijedim. To je jedna od najljepših priča moje karijere, kao i svakog sportaša koji predstavlja svoju domovinu. Trajalo je nekoliko godina, a onda sam otpisan. Tu priča počinje i završava, o tome što se dogodilo i zašto je sve tako ispalo, radije ne bih.
Kakav dojam na vas ostavlja reprezentacija koju vodi Igor Štimac? Možemo li do Brazila? U izglednoj smo situaciji da to ostvarimo. Malo smo zeznuli protiv Škota, poljuljali smo vlastito samopouzdanje. Prerano smo upisali tri boda i to nam se obilo o glavu, mislim da će nam to biti dobro iskustvo za ubuduće. No, još uvijek sve ovisi o nama, ako se ne plasiramo izravno na SP, pokušat ćemo to napraviti preko dodatnih kvalifikacija, a zna se da smo majstori doigravanja. Imamo dobru momčad i dajem im maksimalnu podršku. A Štimac? Vjerujem da on zna najbolje što radi.
Kako komentirate ovaj egzodus mladih hrvatskih nogometaša otkad smo ušli u EU? Je li to dobro ili loše? To se moralo dogoditi prije ili kasnije. Klubovima koji su u EU nije bitna cijena, samo kvaliteta. Sada im je još lakše doći do papira, mladi igrači će odlaziti sve češće, a naši su klubovi prisiljeni prodavati igrače, počevši od Dinama i Hajduka. To je tako, nema pomoći. Je li to dobro ili loše ne znam, ali to je pravi pokazatelj da je ovo podneblje nepresušno vrelo mladih talenata i koliko god ih otišlo, mi ćemo uvijek napraviti nove. Samo treba ulagati u nogomet, u sport općenito, u atletiku, košarku, rukomet, odbojku... Jer mi smo sportska velesila!
