Austria Beč je suprotno očekivanjima i nadanjima u Maksimiru šokirala Dinamo pobjedom 2:0 i izazvala potres. Kako ste vi doživjeli utakmicu? Mislim da je njihova pobjeda apsolutno zaslužena i njihova momčad se pokazala kao kompaktnija, zrelija i kvalitetnija u tom prvom dvoboju, iako ja smatram da nije još sve izgubljeno i da se sigurno uz mobilizaciju svih u klubu to može okrenuti. Možda to ovako izgleda kao optimizam bez podloge, ali mislim da se tamo može napraviti ne čudo, nego jedan dobar rezultat koji bi Dinamo na kraju odveo u Ligu prvaka.
http://videa.hu/player?v=VILIbrIZL8iSjehK
Kako vi komentirate Jurčićevo vođenje utakmice? Sad razgovarati o taktici i o tome zašto je Čop igrao lijevo, a ne u sredini, zašto je igrao 4-2-3-1...to nije bio problem u ovoj utakmici. Problem je bio psihološki, to što momčad nije ušla u utakmicu kako je trebala kada se bori za nešto veliko. Nije bilo agresije, trke... Ne može se reći da igrači nisu htjeli, ali to nije bilo dovoljno. Upravo je taj segment najviše nedostajao. O svemu drugom se sada može lamentirati i pričati čuda. Igrači nisu imali nekakve pozicije na kojima nisu igrali do sada. To je bila taktička zamisao trenera, ali to nije sporno. Ključna je bila, po meni, nedovoljna angažiranost, agresivnost i želja za pobjedom.
Poraz je uzrokovao i smjenu Krune Jurčića jer Mamić želi izazvati šok-terapiju. Vjerujete li vi u taj način mobiliziranja momčadi? Šok terapija se nekada pokaže ispravnom, u većini slučajeva, ali nije stvar u tome. Pitanje je što i kako dalje? Šok-terapija može biti dobra pa taj trener odleti za mjesec dana zbog nekog novog kiksa. Nije stvar u tome, nego da se kaže to je to i taj trener je naša vizija. Ovo su te teške šok utakmice. Klub je zbilja uložio puno i na kraju se dogodilo da smo tako podbacili i onda se ponekad donose takve odluke koje su možda ad hoc. Vidjet ćemo, vrijeme će pokazati koliko je to bilo ispravno.
Koliko je uopće 'zgodno' sada novom treneru preuzeti momčad? Uzvrat je za svega nekoliko dana, što neko eventualno novo lice uopće može napraviti? U prvom redu trener koji dođe mora pokušati psihološki momčad vratiti u normalu i uvjeriti momčad da vrijedi i da može tamo napraviti podvig. To je jedino što može napraviti. Niti može promijeniti taktiku, niti igrače, ništa. On mora raditi na psihologiji i uvjeriti igrače da mogu doći do dobrog rezultata.
Vi ste također nekoliko puta odlazili iz Dinama. Da vam sada Mamić ponudi mjesto trenera biste li prihvatili posao? Nemojte ni postavljati to pitanje uopće. Pitali su me za trenera koji će sada doći. Pa on u ovom času nema što izgubiti. Svi su manje-više momčad prekrižili, znači i ako ne uspije ne može mu se zbog toga skinuti glava. Ako nešto napravi, onda je napravio čudo. To je tako. U ovom trenutku taj trener, tko god bio, nema što izgubiti, možda kasnije ovisno o događanjima, ali u ovom trenutku ne.
Jeste li zadovoljni povratkom u svoj klub? Pa jesam, zadovoljan sam. Vratio sam se i pokušat ću sa svojim iskustvom i znanjem pomoći klubu. Želim to raditi na najbolji mogući način.
Igračka ste legenda kluba u kojem ste između vratnica proveli 15 godina, a i u trenerskoj karijeri ste upisali povijesne uspjehe. Prvenstveno mislimo na antologijsku i nezaboravnu pobjedu protiv Partizana. Nedavno je obilježeno 16 godina od te utakmice za pamćenje. Kakva su vaša sjećanja na nju? Sigurno je da je ta utakmica, gledano u bližoj hrvatskoj povijesti, najveća. Nikada ni prije ni poslije takva utakmica nije odigrana i pitanje je hoće li se više ikada odigrati. To nije bila samo sportska utakmica, nego u tom trenutku i politička koju smo mi na najbolji mogući način apsolvirali i zadovoljili ne samo navijače Dinama, nego cijele Hrvatske. Bio je to jedan poseban doživljaj, naročito nakon poraza u Beogradu, iako smo trebali proći bolje. Zato smo to sve nadoknadili u uzvratu i debelo naplatili. Na kraju je cijela nacija s time bila oduševljena. To je samo jedna jedina utakmica kakva se može odigrati u igračkoj i trenerskoj karijeri. Poslije sam malo gledao intervjue s igračima i drugim ljudima... To je ipak bio jedan poseban doživljaj.
//www.youtube.com/embed/5JOKCupxfTE
Kakva je bila atmosfera u svlačionici uoči tog uzvrata. Kakve ste savjete davali svojim napaljenim igračima? To je stvarno bilo posebno. Tu nije trebalo praviti atmosferu u smislu neke mobilizacije, nego je upravo trebalo djelovati suprotno, da igrači uđu u tu utakmicu kako treba, da budu smireni i staloženi. Da budu maksimalno napaljeni, ali opet da to ne prelazi u neke druge okvire. Ipak je trebalo te tenzije stišavati. ta je utakmica za trenera bila najlakša u smislu psihološke pripreme, međutim, mi smo u toj utakmici napravili neke taktičke stvari te se pokazalo da smo apsolutno pogodili. To je bila ona pozicija s Mujčinom i mislim da je on u toj utakmici bio, ne mogu reći ključni, ali jedan od ključnih igrača iako su svi odigrali na vrlo visokom i kvalitetnom nivou.
//www.youtube.com/embed/zV9IFtSH1iY
Izdanak ste stare škole i sustava u kojem su igrači mogli u inozemstvo tek kad bi skupili staž u domaćoj ligi. Danas maloljetni igrači bježe van čim se pojavi neki ozbiljniji kupac s primamljivom svotom. Kako gledate na to? Nažalost, to je prešlo sve okvire, ako gledamo sa sportskog aspekta. Kad danas gledate da djeca od 12, 13, 14 godina odlaze u inozemstvo... Nije to samo stvar u Hrvatskoj, već i u svijetu. To je jedna manija. Ta djeca su postala, ne mogu reći robovi, ali oni na neki način nose novce i to je zastrašujuće za sport. Nažalost to je tako, to je postao veliki biznis, naročito s tim maloljetnim igračima. I cijene ovih velikih transfera, ti iznosi, to su astronomske sume i pitanje je koliko je to uopće realno.
Prošlih godina je Dinamo u Ligi prvaka doživljavao teške poraze, a vi ste rekli da je i vaša generacija ispadala, ali nikada na takav ružan način kao ova. Kakve su vaše europske prognoze za Dinamo ove sezone? Mislim da ova momčad Dinama koja će, ja se nadam, ući u Ligu prvaka, da joj se neće događati onakve situacije koje su se događale prošle dvije godine. Ova momčad ima kapacitet i vrijednost da ove godine nešto napravi, osvoji neki bod više i ne izgleda kako je izgledala prošlih godina.
Rekli ste da je vaš zadnji odlazak iz Dinama rana koja nikada neće zacijeljeti jer vam nikada nije objašnjeno zašto ste smijenjeni i to nakon pobjede u Kupu. Navodno vam je i sportski direktor kazao da ne zna razlog... To je jedna moja epizoda koja mi je ostala u srcu, no vrijeme nosi svoje. Čovjek treba neke stvari i zaboraviti, pogotovo ono ružno što je bilo u životu. Treba ići naprijed i boriti se za egzistenciju. sad kada bi se vraćalo unatrag i plakalo, to nema smisla.
Kakav je vaš odnos sa Zdravkom Mamićem, kako surađujete? Zasad vrlo korektno i mislim da nema nikakvih problema. Ja sam zadužen za taj svoj posao i ja ću u profesionalnom dijelu to maksimalno profesionalno odrađivati, što god klub bude tražio od mene. Zasad nema nikakvih problema što se tiče te suradnje.
Kako gledate na rok trajanja trenera danas? U pravilu, pogotovo kod nas, traju jako kratko pa se gotovo ni ne može razviti neki dulji plan i ostvariti neka vizija. Koliko je teško raditi u takvim uvjetima kada o sudbini trefnera odlučuju poslovni ljudi koji vrlo često i nemaju previše veze s nogometom? To je jedno posebno pitanje jer da biste vi napravili neku ozbiljnu priču i posložili neku momčad kakvu vi želite kao stručnjak, onda za to treba vrijeme. Ništa se ne događa preko noći. Ovo što se u Dinamu danas događa, ova momčad još nije postigla ono što može, ali za to treba vrijeme. Neki igrači su došli u tijeku priprema, neki su bili na prvenstvima, neki su otišli...to je jedan proces koji se ne može dogoditi za mjesec ili dva dana, da Dinamo sada igra spektakularno i da u Ligi prvaka bude čudo. Vrijeme radi za Dinamo i ako se plasira u Ligu prvaka sa svakom utakmicom će biti sve bolji. To je ono što ljudi koji vode klubove moraju shvatiti -nema ništa preko noći, bilo to u Dinamu, Slaven Belupu, Hajduku... Za sve treba vrijeme i ako klub ima viziju i ako zna što želi, ako je tom treneru dao mogućnost da vodi momčad, onda iza tog čovjeka treba stati, a ne da ga se zbog par loših rezultata mijenja. Ali to je teško u današnje vrijeme jer svi traže uspjeh preko noći, svi traže da njihovi igrači vrijede milijune nečega, a to ne ide baš tako. Mi u Maksimiru imamo heterogenu momčad u kojoj igraju Ganci, Alžirci, Portugalci, Hrvati, Bosanci... No, Dinamo je na dobrom putu da bude bolji i kvalitetniji nego što je bio prošlih sezona.
Kojeg se slavnog trenutka vaše karijere najradije sjetite? Pa ona 1982. je nešto posebno za mene, cijelo prvenstvo, a mislim da se tako osjećaju i svi moji tadašnji suigrači na čelu s Ćirom Blaževićem. To je jedan doživljaj, jedno vrijeme meni najljepše u nogometnoj karijeri i sigurno je da su mi to najljepši trenuci u životu.
Postoji li nešto što biste izbrisali da možete, neki poraz, gaf... Ma ne. To je sve bilo u okvirima sportskog. Možda su se izgubile neke važne utakmice, ali da bi to sada bilo tako crno i da bi se gledalo kroz takvu prizmu, to ne.
