Debitirao je 22. studenog 2002. u Temišvaru protiv Rumunjske.
U debiju upisao asistenciju
"Pamtim kao da je bilo jučer, pobijedili smo golom Tomislava Marića, a ja sam mu asistirao. Imao sam tek 19 godina, trčao sam bezglavo na sve strane. Danas sam zreliji, ali fizički u otprilike istom stanju kao i tada. Ne dam se, moram biti primjer drugima. Da nisam u to stanju, ne bih bio ovdje", kazao je Srna prisjetivši se najtužnijeg i najsretnijeg trenutka u dresu Vatrenih.
"Plakao sam nakon poraza od Turske na Euru 2008., nikad nisam prebolio tu utakmicu. Sretnijih trenutaka je bilo više. Pobjeda protiv Šveđana u Zagrebu, kad sam zabio za plasman na SP, slavlje protiv Srbije i Islanda, također u Zagrebu", nabrojao je Srna.
Dobro se sjeća i trenutka kad je na pripremama "iskočio iz tračnica", sa suigračima Olićem i Balabanom proveselio se u narodnjačkom klubu Fontana.
Kod Bilića doživio najljepše trenutke u karijeri
"Bijeg u Fontanu? Za tim izletom žalit ću cijeli život. Priznao sam svoju pogrešku, odradio kaznu i brzo se iskupio. Kada sam ušao u igru protiv Makedonaca, zabio sam i namjestio pogodak. A Slaven Bilić pokazao je svoju veličinu odabirom mene za kapetana. Kod Lucescua sam naučio što znači biti trenerova produžena ruka na terenu, a kod Bilića doživio najljepše trenutke u reprezentaciji", dodao je Srna.
Nažalost, veliku obljetnicu proslavit će u Maksimiru pred praznim tribinama...
