Čestitke na osvojenom drugom mjestu i ulasku u finale Kupa. Hajduk ga je na kraju ipak uzeo, jeste li tužni s obzirom da ste bili jako blizu? Naravno da sam tužan jer nismo osvojili trofej, ali isto tako sam opet, u jednu ruku, sretan jer smo došli u finale i ovim spektaklom malo vratili vjeru u nogomet i ljude na stadion. Osim što je bilo puno torcidaša, na Maksimir je došlo puno ljudi koji su došli gledati Lokomotivu. A odlično je i za popularizaciju našeg nogometa što je utakmicu prenosila državna televizija. Drugačije je to kad HTV prenosi utakmicu, sada su to svi mogli gledati i to je velika stvar za naš nogomet. S tim da smo mi ove sezone odigrali barem jedno deset, petnaest boljih utakmica od ove u finalu, ali evo što znači televizija, te što znači nogometni dekor i ambijent.
Lokomotivu ste preuzeli 2011. godine, koje ste ciljeve imali kad ste došli i jeste li zadovoljni ostvarenim? Kad sam došao u Lokomotivu, tu se događao jedan veliki preokret što se tiče organizacije i budućnosti kluba. Lokomotiva je u to vrijeme ostala bez iskusnih starijih igrača, Sopića i Buleta, a ideja je bila da u momčad uvodimo mlade i kvalitetne igrače kojima treba dati šansu. Sama organizacija kluba bila je na jednom zavidnom nivou, igrači su bili kvalitetni, bez obzira na svu mladost, i nije bilo teško u tom trenutku napraviti rezultat. U toj polusezoni smo uspjeli ponovno podići neke igrače koji su bili vrlo bitni – kao što su Antolić, Ademi, Brozović, Mesarić, Boras, Bručić... mladi igrači od kojih su neki bili povrijeđeni, a neki su došli iz juniora. Uspjeli smo osvojiti odlično sedmo mjesto i usto smo počeli igrati jedan vrlo dobar nogomet. Ta sezona je bila putokaz, stali smo iza mladih igrača, da bismo ove sezone završili na drugom mjestu, ušli u finale Kupa i iza nas je zaista sezona na koju svi možemo biti ponosni. Pogotovo s obzirom na mladost ekipe, koja u prosjeku ima 22 godine.
Hajduku ste uzeli drugo mjesto u prvenstvu. Koja je tajna velikih rezultata i dobre igre Lokomotive ove sezone? Najveće zasluge su vrlo dobra organizacija kluba, te strahovito dobar ambijent i atmosfera u momčadi i oko momčadi. Svi smo vukli na istu stranu i htjeli smo dati maksimum. Imali smo, naravno, jednu laganu krizu u 9. mjesecu, jer su nam tada u Dinamo otišli i Peko, i Ademi, i Brozović, i Puljić. Međutim, uspjeli smo se dignuti, standardizirali smo momčad, nije bilo puno lutanja, znao se naš sistem igre, koji igrač igra na kojem mjestu, znalo se tko koga mijenja i uz to su se dokazali igrači koji su manje igrali, a bili su jako zaslužni za konačan rezultat. Ova sezona definitivno je potvrdila Kramarića, Antolića, iskočili su Boras i Bručić, Barbarić i Mesarić su potvrdili velike kvalitete, Maleš je odigrao jednu veliku sezonu... svi su se digli za 20 posto. Tu je mali Pjaca, dečko koji nema limita, koji je karakterno strahovito dobar, znači fino odgojen dečko koji uz nogomet završava školu, a kao igraču mu prognoziram veliku budućnost. On je tek navršio 18 i od njega i Peke očekujem da sljedeće sezone budu naša najveća pojačanja. Mi ćemo vući pojačanja iz vlastitog kadra.
U priči o Lokomotivi nezaobilazan je Dinamo. Kako se kao trener osjećate kad znate da vam na kraju svake polusezone Dinamo može uzeti najbolje igrače na koje računate. Pa mislim da nećemo ostati bez igrača, uvjeren sam da će svi ostati, jer svi ti igrači dobiju više važnosti u Lokomotivi nego u Dinamu. Bilo bi loše da ih Dinamo povuče, pa da ne igraju kao standardni. Prema tome, za njih je bolje da ostanu u Lokomotivi ili da odu ako imaju neke ponude iz inozemstva, ako je ponuda takva da klub ne može reći "ne". No, uvjeren sam da ćemo do kraja ovih europskih kvalifikacija ostati svi na okupu.
Znači, nema šanse da vam sada uzmu primjerice Pjacu? Ne, ne, ma ne. Pa za njega bi sad još bilo i prerano, za njega je bitno da odigra tu još najmanje jednu polusezonu, da sazri, da mu to sazrijevanje bude što brže, a to će najbrže ići u Lokomotivi jer ovdje može stalno igrati.
Imate li najave da će netko iz Dinama možda doći u Lokomotivu? Neko pojačanje? Pa iz Dinama sigurno neće nitko doći, ali računamo da ćemo se pojačati s nekoliko igrača, vidjet ćemo, pogotovo u vezi i u napadu.
Lokomotiva je prije pet, šest godina transformirana na način da u klub dolaze mladi talenti Dinama. Međutim, posljedica je ta da Dinamo u prvoj ligi praktički ima dva kluba, što nije moguće nigdje na svijetu. Kako gledate na tužbu udruge Naš Hajduk, koja je Dinamo i Lokomotivu optužila da rade udruženo, kao kartel. Dosta sam pričao o tome, a ne bih trebao, ipak sam trener. Možda bi to trebalo pitati ljude koji vode klub. Međutim, samo ću kratko odgovoriti da mi je veliko zadovoljstvo što sam trener Lokomotive, a što se tiče udruge Naš Hajduk, te samog Hajduka, i cijelog Splita, i cijelog okruženja... to me ne iznenađuje. Jer oni najviše rade sami protiv sebe, uvijek gledaju druge, uvijek su im drugi krivi za njihove neuspjehe, i dok bude tako, neće moći napraviti ništa ili vrlo mali pomak u rezultatskom smislu, jer organizacija kluba je najvažnija da bi momčad imala rezultate. Oni su posljednji koji mogu pričati o nečemu, jer ne znam koliko godina su radili preko paralelnog računa, ne znam koliko su novca dobili od bivšeg premijera, te od velikog plusa došli u veliki minus i tako dalje. Nek' oni rješavaju svoje probleme u svojoj kući i neka se brinu o sebi, a neka druge puste na miru. To im je moj prijedlog.
Spomenuo sam udrugu Naš Hajduk jer je službeno pokrenula postupak pred Agencijom za tržišno natjecanje, ali o tom problemu ne pričaju samo Split i Dalmacija. Smeta li vam kao treneru kad Lokomotivu nazivaju malim Dinamom, bratom, sestrom i slično... Ma meni to ništa ne smeta, ja sam toliko toga prošao u životu da mi to ne može smetati, to što novine pišu. Ja se ne mogu nikad ni naljutiti na novinara zato jer novinari rade svoj posao, a ja radim svoj. Tu nema ni konflikta ni ljutnje. A najbolji odgovor na ovo pitanje vam je posljednja utakmica Dinama i Lokomotive, gdje je Dinamo odigrao sto posto protiv nas, koncentrirano, maksimalno motivirano, odigrao je najbolju utakmicu u cijeloj polusezoni, jer je svim silama htio dobiti Lokomotivu. Atmosfera oko te utakmice je bila toliko maksimalno napeta, u sportskom smislu, bili smo nabrijani i oni i mi, da jednostavno sve te priče padaju u vodu.
Ostvarili ste veliku karijeru u inozemstvu, jesu li vam sve te priče opterećenje. Kad znate da druga momčad Reala ne može igrati u Primeri, kao ni Barcelone, čak i da bude prva u drugoj ligi... Da, ali mi nismo druga momčad Dinama, pa zbog toga igramo u prvoj ligi.
Službeno niste. Stvari su formalno uređene na jedan način, a u stvarnosti postoji mnoštvo razloga za priče o sukobu interesa. Lokomotiva je bila to do druge lige, a poslije se sve okrenulo. Pa mi imamo šest igrača posuđenih od Dinama, pa i drugi klubovi su to imali u ono vrijeme. I Croatia Sesvete, i Segesta, i Inter Zaprešić, svi su imali po šest igrača. I gdje je sad problem? Pa nije mi Dinamo dao igrača koji će meni donijeti deset bodova. Oni su došli svi u Lokomotivu totalno degradirani, nijedan igrač nije došao kao pojačanje. Zato je deplasirano pričati o tome. Da je meni Dinamo dao Sammira, da je meni Dinamo dao Jerka Leku, da je meni Dinamo dao Krstanovića, Beqiraja, onda bi svi opravdano rekli, e jebiga, oni su ih namjerno poslali da bi Lokomotiva bila prva ili druga. Ali meni je Dinamo dao igrače koji su bili na izlaznim vratima ili gotovo otpisani. Prema tome, to je uspjeh naše momčadi.
Vi možda niste taj koji se treba osjećati odgovornim, ali u vrhu kluba su ljudi koji su vezani za Dinamo, pa i čitav vaš stožer sastavljen je od dinamovaca. Vidiš kako si ti pametan novinar, ti stalno ideš u krug i stalno hoćeš da ti kažem nešto što tebi paše, ali ja ti to neću reći. Jer Šikić je prvo bio u Lokomotivi, Šikić je golman Lokomotive i trener Lokomotive, prije nego što je bio u Dinamu. Kužiš? Nije obrnuti redoslijed.
Pa dobro, ali sukob interesa ne podrazumijeva nužno da se muljaže događaju, dovoljno je što postoji mogućnost muljaže. To je ono što je sporno, to je sukob interesa. A što nije sporno sto milijuna kuna duga Osijeka Poreznoj upravi? Zar nije sporno što Dragovoljac radi, ne znam koliko, dvije godine s blokiranim računom, preko omladinske škole? Pa što je Hajduk godinama radio, a trebao je ispasti iz lige kad je i Varteks ispao, pa, mislim, po toj logici možeš gdje hoćeš... Mi smo kao država takva kakva jesmo. Jer kakva nam je država, takav nam je i nogomet. Ne možemo mi tražiti od nogometa da bude bolji od države, jer država je u banani, a onda je i nogomet u banani, osim jednog kluba, a to je Dinamo.
Idemo na ljepše stvari. Ostvarili ste veliku karijeru, što najbolje pamtite? U Portugalu ste igrali više od desetljeća, tamo ste bili zvijezda... Pa je, najljepše mi je bilo u Portugalu. Tamo sam uživao, ali isto sam uživao u reprezentaciji bivše Jugoslavije za vrijeme Ivice Osima, pa mi je bilo lijepo i u Austriji kad smo napravili strašne rezultate, ušli u polufinale Kupa UEFA-e... Znači, bilo je puno više lijepih trenutaka nego teških, ali kad sve zbrojim, mogu biti zadovoljan.
Vjerojatno ste jedini vratar na svijetu koji je obranio dva penala Maradoni. Jednom u dresu Sportinga u utakmici protiv Napolija, a drugi put na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine u susretu Jugoslavije i Argentine. A vidiš, ja se tih penala jedva i sjećam. Ta dva penala mi nekako nisu bila toliko bitna, gledam općenito karijeru kao karijeru. Može se to s penalima izdvojiti kao jedan lijepi trenutak u karijeri, ali ja recimo pamtim brončanu medalju na Olimpijskim igrama, pa SP u Italiji, gdje smo uz malo sreće mogli doći i do finala. A nekako najgore iskustvo mi je bilo to Europsko prvenstvo u Francuskoj, gdje sam debitirao, pa sam dobio pet komada u utakmici s Danskom, pa ona atmosfera poslije toga. Onda sam izgubio mjesto prvog golmana u Crvenoj Zvezdi, pa mi se cijeli svijet srušio, ali pošto sam karakterno jak, otišao sam u Austriju, čak i na probu, što nitko nije znao, i poslije toga sam napravio karijeru na koju mogu biti ponosan.
Vratimo se samo trenutak na Maradonu. Vi ste se kod penala kladili s njime u dres i 100 dolara. Imate li i danas taj dres? Pa ne, dres nemam, netko mi ga je negdje uzeo, ali imam njegovih sto dolara, ha, ha, ha. Ostalo je za uspomenu.
Bili ste i rezervni golman Dinama 1982. godine, prvi je bio Marijan Vlak. Jeste li uopće branili koju minutu kod Ćire? Ne, branio sam finale Kupa sa Zvezdom kad smo odigrali 2:2 u Maksimiru i izgubili 4:2 u Beogradu. Ali to je bila sjajna generacija, imali smo 16 reprezentativaca, to je bilo najljepše nogometno razdoblje Hrvatske u bivšoj Jugoslaviji.
Međutim, vama se na kraju sezone dogodio jedan ružan trenutak, morali ste otići. Što se to dogodilo u autobusu kad ste se vraćali iz Niša, zašto vam je Ćiro rekao da više ne računa na vas? Dugo o tome niste željeli pričati... Nešto je bilo, nemam pojma što je bilo. Neki lagani konflikt, neko dobacivanje u autobusu, ali ništa, jednostavno on i ja se nismo slagali od prve sekunde. On je specifičan trener, ja sam jedan karakter i, jednostavno, dva jaka karaktera nisu mogla. Nikad nisam bio igrač kojeg trener može napaliti na neku priču ili na neko fuliranje. Prema tome, ja sam sam sebe spremao na jedan način, a motivacijski koncerti me nisu palili. I ja sam sam otišao u polusezoni sljedeće godine, 1983. Rekao sam da ne želim s Ćirom surađivati, i to je to. Nismo se svađali, ja sam mu to rekao i otišao.
Bilo je to veliko iznenađenje kad ste završili u Zvezdi. Mnogi u Hrvatskoj baš i nisu blagonaklono na to gledali. Zvezda je mene uvijek htjela. Čim sam otišao u Vinkovce, oni su me odmah kontaktirali. A čuj, najveći klub u Jugoslaviji kad te želi, a tvoji te ne žele, onda naravno da ideš. To mi je bio najteži dan u životu, ali bože moj. Odrastanje je bilo ultrabrzo. Odeš od familije, od prijatelja, prvi put u životu, s 22 godine i naravno da moraš brzo odrasti...
U Zvezdinom dresu ste primili gol iz kornera u utakmici protiv Hajduka. Zabio vam ga je Baka Slišković... Pa je, makar ne znam zašto se to uvijek toliko spominje. Niti sam ja direktan krivac za gol, bila je podijeljena krivnja, ali ja svaki put preuzmem na sebe, to mi uopće nije problem. Pa Slišković nije zabio samo meni, svaki njegov prekid iz igre, svaki centaršut je bio opasan po život. Kad mi to Slišković napravi, onda mi je drago, da mi to napravi neki divljak, onda bi mi bilo krivo. Kad to napravi pravi igrač k'o Slišković, onda kapa do poda.
A zapravo je Marko Elzner bio na prvoj stativi... Je, je, je... Šiš'o se prije utakmice, pa nije imao dovoljno kose, ha, ha, ha.
Sporting je obilježio vašu karijeru, a tamo je u to vrijeme bio i Mourinho. Kakav je bio vaš odnos s njim? Pa dobro, Mourinho je bio prevoditelj Bobbyju Robsonu kad je došao u Sporting. Mlad dečko, pametan dečko, koji je na svoju inteligenciju postigao sve ovo. On ima svoj način rada, zna što hoće, sve što radi radi smišljeno, naravno da sad u Realu nije imao toliko uspjeha, nije mu se poklopilo. Jednostavno, ili se pogodi ili se ne pogodi. Real Madrid je najgospodskiji klub na svijetu i drugačiji od svih klubova na svijetu, ne zovu ga uzalud Kraljevski klub. Tamo nije dovoljno samo osvojiti trofeje, nego moraš biti kompletan gospodin, moraš igrati lijepo, dakle tamo ti se sve mora poklopiti. Prema tome, vjerojatno i sam Mourinhov karakter i njegov način ophođenja prema novinarima, publici, nije taj koji se poklopio u Realu, koji je drugačiji nego što zahtijeva Real Madrid.
Kako ocjenjujete prvu sezonu Luke Modrića u Realu? Pa dobro, njegova prva sezona je bila sezona lutanja, sezona u kojoj tražiš sebe i još kad uđeš u momčad koja ima krizu rezultata, naravno da ti je sve teže. Sreća da je imao taj Manchester, da mu se dogodio taj sretan trenutak. Ne znam je li u ovom trenutku ostanak u Realu najbolja opcija za Modrića, jer nogomet koji on gaji i kvaliteta njegovog nogometa možda više odgovara recimo za Manchester United ili za englesku ligu nego za Španjolsku. U engleskoj ligi je bio puno dominantniji. U Realu ih ima previše, tamo je Khedira, Xabi Alonso, njih trojica igraju zajedno, jedan drugog guše, zatvaraju prostor i, jednostavno, nije to to.
Rzmišljate li o klupi Dinama, ili jednog dana možda i hrvatske reprezentacije? Znam kako to ide i kako se ljudi opeku. Ako razmišljaš predaleko, onda si gotov. Znači, moraš se koncentrirati na ono što radiš u klubu u kojem radiš, a sve drugo ako dođe i gdje dođe, to je plus i znači da ako te netko hoće, cijeni tvoj rad. Meni je najvažniji cilj napraviti svaki put s Lokomotivom sve više i više, te ako dođe situacija da me netko traži, neki veći klub, iz neke druge zemlje, naravno, nema uopće problema. Ali time se uopće ne opterećujem.
Tko je po vama najbolji golman svih vremena? Pa ja sam strašno simpatizirao Seppa Mayera svojedobno, s Bayernom, on je stvarno bio čudo u to doba. Onda je poslije bio Jean-Marie Pfaff, pa Michel Preud'homme, bilo je dobrih vratara. Ali Mayer mi je nekako bio idol. Danas su tu Čech, Buffon, Casillas, Van der Sar, šteta da je završio... Pa ima ovaj Slovenac što brani u Interu, Handanović. Da mi je netko rek'o da će Slovenci imat takvog majstora, ne bih mu vjerovao!
