Ivan Perišić novi je član Hajduka, objavio je u petak splitski klub. Hrvatski reprezentativac stiže na posudbu iz Tottenhama do kraja sezone, nakon čega je već dogovorio jednogodišnji ugovor s Bijelima.
U Hajduku će Perišić nositi dres s brojem četiri, a predstavljanje Perišića na Poljudu uz press konferenciju možete pratiti uživo na portalu Danas.hr od 17 sati.
Prvo je glasnogovornik kluba najavio povratak Ivana Perišića, a onda je uvodnu riječ održao predsjednik kluba Lukša Jakobušić. "Zadovoljstvo mi je da Ivanu mogu zaželjeti dobrodošlicu. Ovo je započelo prije tri godine povratkom Lovre Kalinića pa Marka Livaje i onda Nikole Kalinića. Svi oni su ovdje ostavili traga i ovo je vrhunac s Ivanom Perišićem. Ugovor o posudbi je do 30. lipnja, Ivan će igrati za jedan euro, a Hajduk posudba neće ništa koštati", rekao je i nastavio:
"Ivanu želimo brz oporavak i nije važno kad će se vratiti. Nama je važna sljedeća sezona i dogovorili smo da bi i sljedeće sezone Ivan trebao biti u Hajduku. I u toj sezoni će igrati za jedan euro, a dogovorili smo neke bonuse vezane za Europu. I u ljeto i u zimu Ivan može napraviti transfer za unaprijed dogovorene klauzule."
Perišić je na početku rekao: "Puno vremena je prošlo otkad sam otišao. Zadnjih dana je bilo puno emocija i problema sa spavanjem. Sretan sam što sam tu. Ozljeda je prisutna, ali radim svaki dan. Vidjet ćemo kad ću se vratiti ne teren. Jedva čekam da krene sve to, počeo sam trčati prije petnaestak dana. Sve je OK i nadam se da ću što prije biti na terenu", kaže i nastavlja:
"Odbio sam dosta ponuda, bilo ih je. Svi su znali da je vrlo moguće da ću doći ovdje. Počeli smo još u rujnu pričati da bih došao u siječnju, ali se onda dogodila ta ozljeda, najteža u mojoj karijeri. Kažem, idem korak po korak. Trčim i tu nema problema. Za dva, tri tjedna bih trebao početi s loptom trenirati. Neke prognoze za povratak su travanj, ali ne znam točno kad. Neću žuriti jer može to sve krenuti po zlu. Skoro 80 posto rehabilitacije sam u Beogradu pa ću i sad ići u Beograd, s njim uvijek radim kad sam ozlijeđen. Mislim da ću fiksno doći ovdje krajem veljače ili početkom ožujka."
Prekinuo je Ivan novinara Tonija Bilića…
"Dajte i nekome drugome riječ. Odmah je počelo rešetanje" rekao Ivan u šali.
Prošlog ljeta vladala je prava histerija oko povratka.
"Nije bilo ugodno, pretjerano je bilo sve, zbog djece i obitelji."
Odgovorio je i plaši li se pritiska navijača...
"Znate gdje sam sve igrao i koji su to stadioni. Tko je prošao San Siro, onda se ne boji nikakvog pritiska."
Vi, Livaja i Kalinić trio koji će prošetati do titule?
"Ma, ne, ne, ne ide to tako. Više od 18 godina nismo bili prvaci i puno je posla. Pričao sam s trenerom. Moramo biti u svemu najbolji, u radu, u trčanju, u svemu, ako želimo postići ono što svi želimo."
Kad ste prelomili da dolazite?
"Išlo je s vremenom. Ove sezone sam vidio da je ekipa dobra, da se događa puno dobrih stvari i da je ove godine Hajduk zreo za nešto više. Ali, ponavljam, treba biti još puno, puno bolji da bi se ostvarili svi ciljevi. Nastojat ću se, ako Euro dobro prođe, vratiti se što prije u klub. Želim pomoći Hajduku da uđe u Europu, to su neke stvari koje svi želimo."
Hoće li biti još pojačanja? Bilo je pitanje za predsjednika.
"Mislim da smo na dobrom putu. Možda se nije od početka vidjelo što radimo, ali svaki od ovih velikih igrača koji su došli su malo probili led. Prvo Lovre Kalinić, pa Livaja… Prisustvo Ivana će sigurno privući neke koji se dvoume i koji žele da Hajduk bude na puno višem nivou. Zbog tog Hajduka je Ivan došao. Ako stane na njemu, onda nije dobro."
Kako će biti u glavi nakon San Sira i svih stadiona igrati u Koprivnici, da ne podcjenjujemo nikoga?
Neće biti problem, jer sam odrastao na malim stadionima u malim mjestima. S reprezentacijom treniramo na još gorim terenima i neće to biti nikakav problem.
Hoće li titula s Hajdukom biti najdraži trofej?
Ako bude, bit će, ali dug je put. Idemo raditi.
Je li Hajduk vaš dječački san?
Pa je. Svi koji smo ovdje počeli igrati prvo je bio Hajduk, a onda drugi klubovi i lige. Svi smo sanjali Hajduk, zbog toga se dizali u sedam ujutro i nadam se da će se meni taj san ostvariti što prije. Gledali smo Peticu na televiziju, pa smo gledali te lige i sanjali ih, ali Hajduk je bio prvi san.
Kako zamišljate prvi trenutak istrčavanja na Poljudu?
"Emocije… Doma sam, trenirao sam ovdje sedam godina i imam ovdje puno prijatelja, koji žive Hajduk. Jedva čekam."
Frustrira li vas činjenica da nećete sve moći postići svojim radom nego da vam treba vremena i da ćete morati biti strpljiviji?
"Da. Iskreno, da. Ovo je novi test za mene jer ovakvu ozljedu nisam imao. Prvih par mjeseci mi je mentalno bilo baš teško, te stvari te ojačaju ili ubiju. Ako se postaviš pozitivno od početka, onda se moguće vratiti na nivo na kojem sam bio."
Koliko je bilo bitno da ćete u Hajduku imati veću minutažu nego u Tottenhamu s aspekta reprezentacije?
"Prvo mi je bitno ove godine bilo da počnem trčati i da nema reakcija. Jedva čekam loptu i teren i taj treći ili četvrti mjesec. Vidjet ćemo kad će to biti. Nakon ove ozljede se mora krenuti polako, s nekih 20, 30 minuta, pa onda dalje. A prvo pričajmo o Hajduku pa ćemo kasnije o reprezentaciji."
