Sportsku 2018. godinu prvenstveno ćemo pamtiti po sjajnom, gotovo neponovljivom uspjehu koji su nam priuštili 'Vatreni' osvojivši na Mundijalu u Rusiji srebrnu medalju.
Njih je sve vodio Zlatko Dalić, a njega je nekad vodio kao njegov mentor Miroslav Ćiro Blažević i dobro su vodili i jedan drugoga i svoje igrače, Ćiro nas je doveo do svjetske Bronce, Dalić do svjetskog srebra pa smo ih zajedno doveli u našu božićnu emisiju.
Izborniče, jel vam srce malo zaigra kad ponovno pogledate te prekrasne slike s dočeka na Trgu?
Pa sigurno, to je doista bilo prelijepo, te emocije i slike s dočeka nikad neće proć, ostaju za povijest i ostaju vječna uspomena, još uvijek se naježim kad sve to gledam.
Vi ste prošli svijet, radili ste, igrali ste i obavljali trenerski posao u bogatijim zemljama od Hrvatske. Nama su ulaganja u sport u padu, a rezultati su sve bolji i bolji, kako to objasniti?
Bojim se da će ova vaša konstatacija ohrabriti naše političare u Vladi, da će reći 'evo vidite, što mi manje dajemo, to su rezultati bolji'.
Zlatko, trenirali ste momčadi u bogatim zemljama pa nemaju takvog rezultata, što reći na to?
Napravili smo najbolji rezultat u povijesti hrvatskog nogometa, bila je to najbolja godina u povijesti hrvatskog nogometa, najbolja godina u povijesti hrvatskog sporta općenito. Mi smo čudo! S obzirom na to koliko ulažemo i koliko nas ima, mi zaista radimo čuda. Ali mi smo talentirana nacija, ponosna i borbena i to nam je najveća snaga koja nas vodi, i uvijek imamo taj neki prkos u glavama!
Ali čudo ste i vas dvojica, osvojili ste broncu i srebro na Svjetskim prvenstvima, a počeli ste zajedno raditi u Varteksu. 2005. godine Ćiro je bio glavni trener, a Zlatko pomoćni. Izborniče, kakav je bio Ćiro, jel znao slušat savjete ili je uvijek bio on najpametniji?
Puno sam naučio od gospodina Blaževića, on je moj mentor u nogometu, puno dobrih stvari sam uzeo od njega i to je jedno iskustvo koje mi je pomoglu u daljnjem radu. Kad mi je trebalo najviše pomoći, kad me je netko trebao gurnuti, to je bio Ćiro, on mi je pomogao, dao mi je šansu i to je najvažnije. U životu je najvažnije dobiti šansu, a onda kad je dobiješ na tebi je da je iskoristiš.
Ćiro, jeste li vi odmah prepoznali taj talent u Zlatku i kakav je on bio učenik. Je li vas slušao i uvažavao vaše savjete ili je bio tvrdoglav?
Jesam, odmah sam to prepoznao, a prije svega moram reći da je Zlatko bio inteligentan. Na vrijeme je prepoznao da je znanje najveći adut jednog trenera. Jako se je trudio, ali istini za volju, ja sam registrirao jednu izuzetnu nadarenost jako brzo, i hvala Bogu, to se itekako potvrdilo.
Vratimo se na ovu godinu. Ova opća nacionalna euforija koja se dogodila nakon osvajanja srebra malo je splasnula kako to i inače biva. Koliko je u vama trajalo to 'slavlje', koliko je u vama titrao plamen nakon tog uspjeha?
Ja moram priznati da još uvijek nisam svjestan tog uspjeha koji smo ostvarili, još uvijek se naježim kad gledam sve te inserte sa SP-a i sa dočeka. I mislim da to zajedništvo, ljubav i emocije koje smo pokazali u Hrvatskoj tijekom Svjetskog prvenstva moraju trajati. Hrvatska je tih mjesec dana živjela onako kako po meni mora živjeti stalno, veselo, raspoloženo, ljudi misle samo o lijepoim stvarima.
Je li to realno, da tako veselo i bezbrižno živimo svaki dan?
Očito nije realno, ali mislim da imamo kapacitete da tako živimo. To je bilo lijepo razdoblje i mislim da se tako nešto treba ćešće događati i duže se zadržavati među nama. Bit će teško ponovno ponoviti ovakve rezultate, ali moramo vjerovati u to jer imamo sjajne nogometaše, sjajnu generaciju i mislim da na kraju priče sve zasluge idu njima.
Po čemu je generacija nogometaša iz '98 drugačija od ove iz 2018.?
Ćiro: Ako mene pitate, onda moram reći da su oni jako jako slični. Dolaze iz istog podneblja, imaju isti mentalitet, a da su nadareni to je valjda sad svima jasno.
Dalić: Slažem se da su te dvije generacije jako slične, kvalitetni individualci, kvalitetne i jake persone, i što je najvažnije i tada i ovaj put su bili ekipa. Pobijedila je ekipa, momčad. Tako je i Ćiro '98 složio ekipu koja je disala kao jedno i to je bilo najvažnije.
Zlatko, što vas je motiviralo da ostanete izbornik i nakon tog veličanstvenog uspjeha. Bili ste u situaciji u kojoj ste bili na vrhu, a to je situacija iz koje dalje idete s velikim pritiskom na leđima. Znamo kako to kod nas ide, lako vas uzdignu na pijedestal, ali još lakše vas zavaljaju u blato.
Nekoliko stvari je bilo bitno. Emocije ljudi i način na koji su
nas prihvatili i na koji su proslavili naš rezultat sa Svjetskog
prvenstva, teško je to zanemariti. Zatim tu su i igrači, njihova
kvaliteta, njihova snaga, zato mislim da možemo napraviti još
dobrih stvari. Osim toga, ja sam bio vani sedam godina, hodao sam
po svijetu i sada me trčim za novcima. Hoću malo uživati u
Hrvatskoj, u svojoj domovini, meni je ovdje lijepo. Kod nas je
uvijek velik pritisak i uvijek će ga biti, ovisi kako ga čovjek
podnosi. Kod nas ljudi brzo zaborave uspjeh i krenu s napadima,
kažu 'ma ovo je bilo slučajno'. Ništa nije slučajno, ovo je bio
jedan proces koji već dugo traje. Možemo sad sve izgubiti, ali
ovaj rezultat nikad neće proć i meni i igračima to nitko ne može
oduzeti.
Koliko vas je grizao onaj gubitak od Engleske 2:1, kad
ste ostali bez Lige nacija?
Jako, imali smo dobar rezultat i primili smo dva gola iz prekida kad smo imali kontrolu. Ali to je nogomet, nekad ti da, nekad uzme.
Ćiro, je li Dalić negdje pogriješio u toj utakmici?
Nije nigdje pogriješio, da je pogriješio, ne bi došao na nivo da ga nacija obožava. Nacija je najmjerodavniji arbitar, oni pepoznaju kome se treba prikloniti, a koga treba bojkotirati.
Negdje sam vidio da ostajete u reprezentaciji i dalje?
Uvijek pratim svoj osjećaj, kažem, uživam ovdje, bio sam dugo vani. Kad se to promijeni, onda ću donijeti drukčiju odluku. Vjerujem u ovu reprezentaciju, uživam u sinergiji s navijačima.
