Oproštaj od legende
Legendarni hrvatski vratar Zlatko Škorić preminuo je u četvrtak u Zagrebu u 78. godini. Veliki dio karijere proveo je u zagrebačkom Dinamu, u kojem je igrao važnu ulogu u osvajanju Kupa velesajamskih gradova, najvećeg uspjeha u povijesti.
Na svojim stranicama Dinamo je objavio tekst u čast svoje legende koja nas je napustila.
Još je u četvrtak rano poslijepodne uz decentni smiješak s iskrom znatiželje u bolničkom ležaju najavio: „Budem medicinskim sestrama rekao da mi 'naštelaju' televizor tam u kut, da si pogledam derbi u nedjelju. Ne da mi se gledat' tv, al' tekmu bum si pogledal...“
Nekoliko sati kasnije naš nas je Žoga – zauvijek napustio. Naš proslavljeni vratar, možda i najbolji čuvar mreže u Dinamovoj povijesti, naš dragi i voljeni golman i trener, naš veliki prijatelj i član plave obitelji, Zlatko Škorić, preminuo je u četvrtak u Zagrebu nakon duge i teške bolesti.
Bila je doista duga, bila je i teška, ali Žoga joj je prkosio baš onako kako je i živio i kakvog ćemo ga uvijek pamtiti – svojom vedrinom, optimizmom i širokim osmijehom. I zauvijek će nam u mislima ostati „zamrznut“ onaj toliko karakterističan kadar: Žoga laganog koraka izviruje iz vratarskog trening boxa gdje je upravo demonstrirao vještine mladim vratarima, pa nam s pristojne daljine mahne rukom pozivajući na druženje uz uzvik: „Zaboravil sam ti još nekaj reći...“
Uslijedila bi ili neka „zaboravljena“ anegdota ili jedan iz nepresušnog vrela viceva koje bi uvijek dobacio makar i u prolazu... Sad je, nažalost, „u prolazu“ samo vrijeme, prolazit će dugi i sjetni dani bez našega Žoge. Teško je procijeniti je li bilo zabavnije slušati sekvence iz igračke karijere koje je prepričavao elokvencijom najboljih svjetskih naratora i dramatikom iskusnih hollywoodskih režisera, priče o tome kako mu je zbog urenebesnog nesporazuma propao lukrativni tansfer u Celtic, je li bilo zanimljivije promatrati način kojim je i u mirovini podučavao mlade naraštaje zagrebačkih vratara „uzgred“ im nastojeći dodatno pojasniti snagu, veličinu i značenje Dinama... Sa Žogom u društvo jednostavno ste se osjećali ugodno.
Onako kako Messi danas zabavlja publiku loptom, tako je Zlatko Škorić, jednako efektno i duhovito, u njegovu prepoznatljivu kozerskom stilu, zabavljao sugovornike riječima. No, mi smo bili publika koja je na Škorićev „treba li još kaj“ odgovarala potvrdno. I dobivali smo nogometni dokumentarac s elementima humora.
A, kakav je bio – vratar? Kad se činilo da lopta kao iz katapulta leti u same rašlje, odjednom biste ondje ugledali Žogu, on je već mirno „sjedio u zraku i pred tim rašljama pio kavu“. Tako su Zlatka Škorića, popularnoga Žogu, ilustrirali njegovi nekadašnji suigrači pokušavajući dočarati vratarski profil. Imao je nevjerojatan refleks, a opet je, s druge strane, zračio mirnoćom i ulijevao sigurnost momčadi.
U svojedobnoj Vjesnikovoj anketi, provedenoj povodom 100. obljetnice osnutka kluba, 33 novinara različitih generacija izabrali su upravo Zlatka Škorića najbolji vratarem u Dinamovoj povijesti.
Igračku je karijeru okončao 1975. godine, a potom u Zagrebu završio višu trenersku školu. Vodio je BSK iz Slavonskog Broda pa tri i pol godine bio izbornik reprezentacije Angole. Kasnije se, po povratku Branka Zebeca na mjesto Dinamova trenera, uključio u njegov stožer. Škorić je dulje od 30 godina vrijedno radio s mladim naraštajima, bilo u Dinamovoj školi, bilo u vlastitom aranžmanu sa svojim svojedobnim nasljednikom u Dinamu, Željkom Stinčićem.
S plavima je osvojio Kup velesajamskih gradova 1967., četiri godine ranije zaigrao i u finalu istoga natjecanja, a pritom osvojio i četiri pokala jugoslavenskog kupa: 1960., 1963., 1965. i 1969. Za jugoslavensku je reprezentaciju upisao osam nastupa.
Dragi naš Žoga, neka ti je vječna slava i hvala. Zbogom prijatelju!, napisali su iz Dinama
