Derbi susret desetog kola francuskog nogometnog prvenstva između Marseillea i Lyona otkazan je nakon što je autobus Lyona kamenovan na putu prema stadionu Velodrome, pri čemu je trener Fabio Grosso ozlijeđen.
Autobus s igračima Lyona, u čijim redovima igraju hrvatski nogometaši Dejan Lovren i Duje Ćaleta-Car, kamenovan je na putu prema stadionu Velodrome. Lovren je nakon incidenta odlučio razgovarati s novinarom RTL-a Markom Vargekom.
Taj prvi osjećaj kad je kamenje počelo letjeti prema busu. Šta ste vi uopće igrači pomislili, jeste li mogli uopće vjerovati da se to događa?
Pa iskreno ne. Ja sam, kažem, i dalje sam u šoku. Nisam baš nešto spavao. Svašta sam doživio u svojoj karijeri, ali ovako nešto nikada. Jučer kad su nas napali kamenjem, znači doslovce su nas zasuli kamenjem i kad su se razbila sva stakla skoro, počeli su bacati boce. I nažalost su pogodili trenera bocom u glavu i rasjekli mu pola lica. Čovjek, mislim, danas ima 12 šavova.
To je katastrofa. Znači, oni su razbili prvo kamenjem sva stakla i onda su još boce prema igračima unutra bacali.
Da, da, i mislim da su čak i poslije baklje bacali. Mislim, mi smo se sagnuli svi u busu. Morali smo se sagnuti, jer nismo znali što će nam doletjeti u glavu.
Moglo je to i tragičnim ishodom završiti.
A da, zato sam ja i rekao da ako se sad nešto ne promijeni ili zakon ili bilo šta drugo, sljedeći put će očito biti još veća tragedija
Da. Nisu mi poznati ti francuski zakoni i to kako je sad stvar? Ima puno nereda, stalno se događaju, iz kola u kolo, ima puno problematičnih navijačkih skupina. Što se događa u Francuskoj? Što si mislio kada si rekao da Vlada mora nešto promijeniti?
Mislio sam da treba pod hitno nešto promijeniti jer ovo što se događa nije ista Francuska kad sam ja bio prije trinaest, četrnaest godina, ovo je totalno ludo. Meni su nedavno htjeli opet ući u stan, makar živim u nekoj sigurnoj zgradi. Tako da evo, sad mi je čovjek ispred vrata, osiguranje mi je tu konstantno. Mislim, ne znam može li bilo koji normalan čovjek ovako živjeti. Ovo nije normalan život. Ustvari, imam osjećaj kao da živim negdje daleko na nekom istoku, a ne u Europi. Zato kažem. Hitno se mora nešto promijeniti.
Osjećaš na neki način nesigurnost za sebe i svoju obitelj.
Da, nažalost da, moram to reći i uopće se ne osjećam ugodno ovdje. Svakim korakom gledaš hoće li se što dogoditi ili ne. Pljačke su konstantno. Sad ja kažem, zato treba pod hitno nešto promijeniti.
