Hrvatska nogometna reprezentacija doživjela je poraz u drugom nastupu u kvalifikacijama za Euro 2020., nakon što je Mađarska slavila sa 2-1 u dvoboju odigranom u Budimpešti. Nakon susreta u medijima, ali i u javnosti se može pronaći puno nezadovoljnih koji kritiziraju igrače zbog njihovih predstava. Gotovo da nema društvene mreže na kojoj navijači hrvatske reprezentacije ne razapinju Lovru Kalinića koji je dva puta ozbiljno pogriješio i, ako ne već direktno koštao Vatrene pogodaka, onda je svakako "pomogao" da do njih dođe.
Već protiv Azerbajdžana se vidjelo da Kalinić nije spreman u ovim utakmicama nositi broj jedan, ali izbornik mu je na račun starih zasluga sačuvao poziciju i ostavio ga među vratnicama, što mu se danas vratilo poput bumeranga. Naravno, pitanje je što je Dalić mogao učiniti, odnosno, bi li ono jedino što može, a to je postavljanje Livakovića na gol između dvije utakmice, bio prevelik udarac za hijerarhiju svlačionice. Kako god bilo, ako Vatreni već žele rezultat, onda je to smjer kojim se svakako trebalo ići, rez je morao biti učinjen.
Bolje opcije zbilja jesu bolje
Sve bi bilo drugačije da Dominik Livaković stvarno ne brani sjajno za Dinamo ove sezone. U dvomeču protiv Benfice upravo on je bio taj koji je desetkovani Dinamo držao u igri 180 minuta, ali ni to nije bilo dovoljno da se izbaci portugalskog velikana. Bez obzira na to, Lovre Kalinić koji brani za Aston Villu i ni tamo nema sigurnu poziciju svakako nije, po trenutnoj formi, bolja opcija za jedinicu viceprvaka svijeta.
Ako se gleda samo trenutna forma, onda bi čak i Josip Posavec iz Hajduka, koji je drastično podigrao formu, mogao biti kandidat za tu poziciju. Ipak, Zlatku Daliću to nije dovoljno, odlučio je poštovati "svetost" reprezentacije i polomio zube na onome na čemu su i brojni drugi izbornici lomili.
Ante Čačić je trpio Mandžukića i čekao ga mjesecima kad je mogao jednostavno ubaciti neku od rezervnih opcija i natjerati omiljenog Đilkoša da se malo trgne. Niko Kovač je forsirao Darija Srnu koji je igrao vjerojatno najlošije sezone karijere pod njima kad je imao spremnog Šimu Vrsaljka. Bilo je u povijesti još sličnih primjera, ali očito nitko tko je došao nakon njih nije naučio na tim pogreškama. Hijerarhija je bitna, ali veliki izbornici znaju kako je to kada se ključnog igrača stavi na klupu da malo promisli o svojoj formi i zalaganju. Znali su to raditi Lippi, Trappatoni i slični velikani, ali Hrvatska ostaje na listi čekanja za nekoga tko tako rješava probleme.
Mladi kucaju na vrata reprezentacije
Ako se ovako nastavi, postoji ozbiljan rizik da Dalićeva kola odu nizbrdo, kao što je to bio slučaj s gotovo svim prijašnjim izbornicima. Sve ono što vrijedi za Lovru Kalinića i ranije navedene "kreditore", vrijedi i za Ivana Perišića koji već gotovo pa dvije godine, osim povremenih bljeskova, nije na razini koja je potrebna za to da bude prvotimac Vatrenih, ali ima zagarantirano mjesto.
Josip Brekalo je danas u nešto više od 20 minuta igre pokazao da Perišić više ne može i ne smije računati na to da mu je pozicija sigurna pod svaku cijenu. Hrvatska ima niz mladih nogometaša koji dolaze i krajnje je vrijeme da oni počnu dobivati priliku i da novim kapitalom počnu brisati stare kredite. Sve to ovisi samo i isključivo o Zlatku Daliću.
