U kvalifikacijama za SP 2006. Hrvatska je u Zagrebu pobijedila Island 4:0, a u Reykjaviku 3:1. U tom dvoboju hrvatska reprezentacija nastupila je u sastavu Pletikosa, Robert Kovač, Šimić, Srna, Babić, Šimunić, Tudor, Niko Kovač, Kranjčar, a napad ste činili Vi i Dado Pršo. Nije sve išlo po idealnom scenariju. Island je vodio na poluvremenu pogotkom Gudjohnsena, no Vaši golovi su preokrenuli rezultat, a Srna je iz penala potvrdio pobjedu. "Isto je bilo jako hladno i vjetrovito, a teren je bio neugodan i težak za igru. Oni imaju par poznatih igrača, a ostatak čine ne baš atraktivni igrači. No, užasno je teško igrati protiv njih. Borbeni su, agresivni, drže se taktike i u tim nenogometnim uvjetima nije jednostavno igrati. Mislim da će tako biti i ovaj put, a Island je sada bolja reprezentacija nego 2005. godine, što pokazuju i rezultati. Morat ćemo se adaptirati na vrijeme, vjetar i sve te promjene koje nas čekaju. Najveće promjene se događaju u našoj reprezentaciji i u glavama naših igrača. Dogodilo se puno negativnih rezultata koji su nam uzdrmali samopouzdanje i koncentraciju, te se stvorila negativna atmosfera. Sve izlazi na vidjelo kad su rezultati loši. Kad nema rezultata, nema ni atmosfere, to je jako jednostavno u nogometu. Čim zaredaju loši rezultati, negativnosti se bacaju u prvi plan i to utječe na momčad. Nije lako igrati u takvim uvjetima.
//www.youtube.com/embed/uaAAx1E9DAs
Islandski izbornik Lars Lagerbäck izjavio je da Niko Kovač u ovako kratkom vremenu ne može preporoditi momčad. Što kažete? To je rečenica koju je on izrekao, ali to nema veze s vezom. Mislim da Niko Kovač može unijeti promjene i, poznajući ga kao bivšeg suigrača i kao prijatelja izvan terena, mislim da će donijeti nešto novo. Već je uveo puno discipline, odgovornosti i koncentracije, a tako se odnosi prema svemu u životu. To će se vidjeti već u prvoj utakmici, a i igrači su svjesni situacije u kojoj se nalaze i onoga što dobivaju prolaskom Islanda. Svi znaju da ih to vodi u Brazil i svi će se tome podrediti i bacat će se na glavu od prve do posljednje minute. Ako se budemo koncentrirali na kvalitetu i snagu koju imamo, onda je Island manje bitan. Ako smo mi pravi, nebitno je tko je protivnik i siguran sam da ćemo doći do pozitivnog rezultata koji će nas odvesti u Brazil. Jako vjerujem u sposobnosti Nike Kovača. Poznat je kao lider i vođa i on će to prenijeti na momčad.
Kako objašnjavate prošlo razdoblje reprezentacije i niz loših rezultata koji su doveli do odlaska Igora Štimca? Priče o otkazivanju poslušnosti su samo priče medija i nekih pojedinaca koji žele povećati tiražu. Mislim da niti jedan reprezentativac nikad nije bojkotirao, niti će bojkotirati izbornika. Svi koji dođu tamo igraju sa srcem i onako kako mogu, ali treba biti realan i objektivan. To često ovisi o pojedinačnoj formi igrača. Kad nekoliko igrača ne igra u klubu zbog ozljede ili nekih drugih razloga, normalno da ne mogu nositi ni igru reprezentacije i da reprezentacija tada trpi. Normalno je kad uslijede poraz ili dva da to ostavlja trag i odmah ispada da je momčad loša. To se dogodilo i kod nas nakon Škotske i par utakmica koje su pokazale naše slabosti. Zaista nismo bili pravi, nismo igrali dobro, ali treba biti realan. Ne možemo toliki niz godina cijelo vrijeme biti u uzlaznoj putanji. Mora doći i taj pad, a to se dogodilo svim reprezentacijama. To se događa i Brazilu i Argentini, zašto se ne bi dogodilo Hrvatskoj?
//www.youtube.com/embed/QXyilVSiixQ
Koliko je izbor Igora Štimca za izbornika utjecao na tu situaciju? Mislim da nije previše. Sva ta priča oko Štimca i Mamića nije bila ugodna za igrače, oni su ti koji na kraju trpe zvižduke na terenu. Igrajući te utakmice kad ti cijeli stadion zviždi, normalno je da se to prenosi na momčad i u tim uvjetima nije moguće pružiti maksimum. Štimac je imao puno negativnih stvari, ali treba priznati da je bilo i pozitivnih. Došao je do dodatnih kvalifikacija. Belgija je, moramo priznati, puno bolja reprezentacija od nas i to je pokazala u svim utakmicama. Zaslužila je prvo mjesto. Mi smo bili drugi, što po meni nije neuspjeh. Ja nisam dramatičar i mislim da par izgubljenih utakmica nije smak svijeta. Ja sam tip koji gleda rezultat, a on je mjerilo svega. Štimac je odveo reprezentaciju do drugog mjesta, koje nas je dovelo do razigravanja. Istina je da reprezentacija nije djelovala kako bi trebala i kako svi žele, da stvara šanse i dominira, no on je došao do druge pozicije i baraža koji bi ga vodio u Brazil. E sad, to što je on odstupio ili ga je HNS smijenio, u to neću ulaziti, ali mislim da je on odradio posao koji je trebao odraditi. Imao je dobrih i loših stvari, bilo je utakmica za zaborav, no to su kvalifikacije. Kvalifikacije su samo pitanje koliko imaš bodova, na kojoj si poziciji i kamo te ona vodi.
Kako gledate na ove dvije utakmice s Islandom? Mislim da je prva utakmica čak puno važnija od druge jer mi gore moramo pokušati barem zabiti gol kako bi nam bilo lakše u uzvratu. To neće biti lako, ali Island nije ekipa koju se ne može pobijediti i mislim da imamo sposobnosti i kvalitetu da gore zabijemo i pobijedimo.
Puno se govori i o vremenskim uvjetima u Reykjaviku. Odvratno je igrati nogomet po jakom vjetru jer ti je manevarski prostor jako smanjen. Vjetar puno toga diktira. Hladnoća ili toplina, mokar, sklizak ili brz teren nisu toliki problem za nogometaše. Vjetar otežava protok lopte i igru i onoj momčadi koja se zatvori, brani i čeka kontru, a to će sigurno biti Island, bit će puno lakše igrati.
//www.youtube.com/embed/hbS7j8g3nMY
Vi ste u hrvatskoj reprezentaciji odigrali 35 utakmica i zabili 10 golova, među njima je i onaj Andori, koji ste zabili svega 20-ak sekundi nakon ulaska u igru, čime držite rekord među Vatrenima. Da, na toj utakmici sam ušao s klupe. Mislim da je bio neki ubačaj sa strane, lopta mi je naišla na glavu i to je bio gol nakon nekih 15-ak ili 20 sekundi.
Koja Vam je najdraža utakmica u dresu reprezentacije? Zasigurno ona u Latviji kad sam u prvom poluvremenu zabio tri gola. To je zaista bila posebna utakmica gdje mi se sve poklopilo i sve što sam puknuo je ušlo u gol. Bilo je interesantnih utakmica i trenutaka. Za reprezentaciju je čast igrati. Nebitno je tko je predsjednik HNS-a, a tko izbornik. Tamo se zna hijerarhija, postoji oduvijek i najmanje neslaganje se ne tolerira.
Dva puta ste bili u reprezentaciji na svjetskim prvenstvima, a niste uopće zaigrali. Što ćeš. Na SP idu 23 igrača. Za vrijeme SP-a u Japanu i Južnoj Koreji sam igrao u Aston Villi, gdje baš nisam imao minutažu, a samim time si hendikepiran i za reprezentaciju. U to vrijeme su reprezentativni dres nosili najbolji napadači koje je Hrvatska ikad imala: Bokšić, Šuker, Vlaović, Stanić, Rapaić, Vugrinec, Olić, ja. Znači, bilo nas je osam napadača i svaki misli da bi u svakom trenutku trebao igrati. Normalno je da su stariji igrači bili zvijezde i nositelji te momčadi i buniti se u takvoj konkurenciji bi bilo stvarno neukusno. U Njemačkoj sam trebao ući dva puta, zagrijavao sam se na klupi, no kako su u tim trenucima padali golovi, mijenjala se taktika, pa je jednom ušao Modrić. Naravno da mi je žao što nisam igrao. Žao ti je nakon svakog treninga na kojem ne zabiješ. Ako si sretan samim time što popunjavaš broj, trebaš se zabrinuti zbog svojih ciljeva i ambicija.
Kao najbolji strijelac Rijeke stigli ste u Dinamo, u kojem ste postali najbolji strijelac lige. To su bili sjajni dani Vaše karijere. U Rijeci mi je istekao ugovor, a čelnici kluba mi nisu ponudili novi. Neke 1997. ili 1998. godine sam započeo suradnju sa Zdravkom Mamićem i nakon četiri ili pet godina u Rijeci, koja nije reagirala, me nazvao Zdravko i pitao želim li igrati u Dinamu, koji je zainteresiran za mene. On tada nije bio u Dinamu, nego je bio agent. Rekao sam da želim u Dinamo, a on je uskoro realizirao taj transfer i ja sam bez odštete došao u Zagreb. Nakon te uspješne sezone u Dinamu, dogodio se transfer i Mamić me prodao u Aston Villu, Zajec je tada bio u klubu, a Šokota i ja smo zajedno zabili 50 golova. Cvitanović je igrao, bilo je još odličnih igrača. Ja sam otišao u Aston Villu, Šokota u Benficu, Bišćan u Liverpool, većina momčadi je prodana jako brzo.
//www.youtube.com/embed/pgYWbbHBIDY
Kako danas gledate na epizodu u Aston Villi? Sjećam se da smo igrali utakmicu u Sisku protiv TŠK Topolovca na koju su došli treneri iz Aston Ville. Uspoređivati ritam hrvatskog nogometa s onim u njihovoj ligi je smiješno. I sami uvjeti na treningu i kampovi su nebo i zemlja u usporedbi s našima. U 1. kolu smo igrali protiv Manchester Uniteda, a ja sam ušao s klupe nekih 20 minuta prije kraja. Sve je bilo OK, ne mogu se buniti na status koji sam imao. Bilo bi nezahvalno reći da sam ja trebao igrati. Nisam jer su bili bolji igrači od mene. Dion Dublin je igrao, legenda engleskog nogometa, bio je tamo i svjetski igrač David Ginola, pa engleski reprezentativac Darius Vassell, jedan od najboljih južnoameričkih igrača Juan Pablo Ángel, koji je plaćen 36 milijuna maraka, Paul Merson, Mustapha Hadji, Peter Crouch je došao i isto nije igrao. Bilo je puno napadača i bilo je teško izboriti minutažu. Ja sam ulazio s klupe, bio sam klinac, a bilo je doslovno deset napadača. Dogodilo se i da je promijenjen trener John Gregory jer ga je predsjednik optužio da uzima novce od igrača i transfera, pa je završio na sudu. Njega je zamijenio novi trener, koji je nama desetorici rekao da ne računa na nas i rekao da potražimo novi klub. To je tamo normalno. Tada sam otišao na posudbu natrag u Dinamo. John Gregory mi je rekao: "Boško, ti si ovdje najmlađi. Tek si došao i imaš ugovor na pet godina. Ulazit ćeš pomalo, ima vremena." Imali smo plan i program, no kad je on otišao, sve je palo u vodu. U Dinamo sam se vratio na nekih osam mjeseci, čak nisam igrao sve utakmice, i opet došao u Aston Villu na polusezonu i opet nisam igrao jer je tada trener bio David O'Leary. Tamo su se u godinu dana promijenila tri, četiri trenera, baš je bio kaos u tom razdoblju. Bili su loši rezultati, predsjednik je stalno nešto mijenjao... U jednom trenutku je O'Leary čak rekao da bi volio da ostanem, ali predsjednik je htio sporazumni raskid ugovora jer je bilo puno igrača, a ja sam dosta koštao. Na kraju smo na obostrano zadovoljstvo raskinuli ugovor i potpisao sam novi s Empolijem. No, tamo je problem bio to što sam četvrti stranac. Jedan crnac, stoper, ne sjećam se iz koje zemlje, nije htio otići. Tjerali su ga, kao sad Sammira, no on se nije dao. Ja sam došao oko 12. mjeseca, a oni su mi rekli da čekam do lipnja. Ja sam već potpisao ugovor na dvije godine, našao stan, sredio papire. Na kraju sam im zahvalio i s Naletilićem otišao u Club Brugge. Tamo mi je nakon par treninga pukao ligament i opet nisam igrao dva mjeseca. Tek kad sam se zaliječio, onda je krenulo. Kad sam počeo igrati, u 11 utakmica sam zabio 11 golova. Zvali su me "50 posto". U 116 utakmica sam zabio 58 golova, a dosta utakmica sam preskočio zbog ozljeda. Moglo je biti i bolje.
//www.youtube.com/embed/c7x7eAYVxiA
Više puta ste se vraćali u Dinamo, po čemu pamtite posljednji boravak u klubu? Zdravko i ja smo kao pas i mačka. Kad sam bio klinac, on me sreo u Rijeci i pitao može li mi biti agent, a ja sam rekao: "Kakav agent? Nemaš pojma." Tada me nazvao i u Belgiju i pitao bi li se vratio u Dinamo. Ja sam rekao da ovisi o ugovoru, njegovom trajanju, klupskim planovima, no tada je to već bila drukčija suradnja jer je on bio službenik kluba u kojem on vodi glavnu priču, a ne menadžer. On je platio transfer i ja sam potpisao trogodišnji ugovor, no nakon šest ili sedam mjeseci me potjerao bez razloga. Nikad nije objašnjeno zbog čega. Neki njegovi hirovi ili potrebe.
//www.youtube.com/embed/OHMUfz2N_Ng
Kako komentirate europske nastupe Dinama? Puno stvari tu nije posloženo, tako da nije objektivno očekivati neke rezultate u Europi. Mislim da prvenstveno treba izbalansirati momčad i naći odgovarajući sustav koji odgovara pojedinim igračima kako bi igrali i ponašali se kako treba. Igrači moraju imati odgovornost prema sebi samima. To što oni pokazuju na terenu jednostavno nije dovoljno za ono što Dinamo očekuje. Dinamo je u ne znam koliko europskih utakmica zabio par golova. Za priče o raznoraznim igračima nakon dvije utakmice i tri gola u domaćem prvenstvu, da je to atomski Dinamo krivi su novinari. Onda kad se izgubi od Černomoreca, onda je ne znam što. Taj Černomorec je odlična i skladna momčad s vrhunskim pojedincima. Čak ima igrača koji su bili u mojim klubovima i bili odlični. Samo se kod nas gleda da su ti klubovi pod navodnicima slabi. Nisu slabi, oni su igrački bolji od Dinama, a igrači su i bolje plaćeni, samo ljudi nisu upućeni. Dinamo je definitivno podbacio u Europi, to je neprepoznatljiva momčad. Užasno je igrati u takvoj atmosferi bez navijača. Taj nedovršeni stadion je ruglo, a Dinamo okružuje negativna atmosfera. Navijači ratuju sa Zdravkom i tu najviše ispaštaju igrači. Problem je to što igrači, kad istrče na travnjak, znaju da ih ne očekuje pljesak, nego uvrede povezane sa Zdravkom. To se prenosi na momčad i čim se promaše dva, tri zicera ili krivo dodavanje, na stadionu počne ismijavanje i momčad se automatski povlači. U takvim uvjetima momčad ne može pružiti svoj maksimum. Igrači su najmanje krivi za takvu situaciju. I u Aston Villi su navijači mrzili predsjednika i vrijeđali ga, ali to nisu radili na stadionu za vrijeme utakmice. Veliki problem su i stadioni koji nemaju osnovni komfor, pa kisneš kad je loše vrijeme. Ja imam sina koji ima šest godina, također trenira nogomet, da ga vodim na utakmicu da dobije upalu pluća? Normalno da onda čovjek ne želi ići na stadion. To je sramota grada, a ne Dinama. Ta slika stadiona obilazi cijeli svijet. Jedna Slovenija ima sređene stadione. Pa nitko ne traži megalomanske projekte, ali očito ne postoji politička volja. Bio sam u Münchenu na utakmici Bayerna i Barcelone. Ti kad dođeš na taj stadion ne želiš ići kući. Ispred stadiona kobasice, pivo, dresovi, fan shopovi, navijači pomiješani, nema predrasuda i vrijeđanja...
Kruno Jurčić smatra da Dinamov problem nisu treneri, nego nestrpljenje. Rekao je da 'prvi put kad se jednom treneru da vremena da će rezultati biti vidljivi'. Kako gledate na to? Mislim da tu ima svega. I treneri su odgovorni za svoj rad s tim dečkima i na terenu i izvan njega. Za neke stvari se krivi Zdravka, ali ja to ne prihvaćam. Pa ne trenira ih on. Ja sam tamo bio puno puta tako da znam puno stvari iznutra. Ne određuje Mamić sustav igre. Njega se krivi zato što preburno reagira pa mijenja trenere. Očigledno ih mijenja jer smatra da nemaju dovoljnu kvalitetu.
Ali onda se dogodi apsurdna situacija da Jurčića zamijeni Čačić, pa njega Jurčić?! Ma dobro. Komentirati neke poteze iz Maksimirske 128 je gubljenje i tvog i mog vremena. Mislim da trener bez godinu dana rada, uz biranje igrača i slaganja momčadi po svom, ne može ništa napraviti i pokazati. Momčad se ne stvara preko noći. Glavni problem je što je Dinamo osuđen na to, nisu problem ni trener ni igrači. Dinamo je osuđen na prodaju igrača i tako se financira, ovo ostalo su sve priče za malu djecu. U Dinamu ima raznih sponzora, no glavni je prodaja igrača. Otuda dolaze sredstva da tamo sve funkcionira, a prodajom igrača ti slabiš bazu svoje momčadi. Cijelo vrijeme očekuješ mlade da dolaze, opet ih stvaraš godinu, dvije da ih prodaš i to je zatvoreni krug. Da je Zdravko meni stopirao transfer van, normalno da bih bio nezadovoljan. Pa ja bih prvi došao tamo i iskopao mu oči. Tako se svi ponašaju, i igrači i njihove obitelji. Kad Inter dođe po Kovačića i nudi 14 milijuna eura, što ćeš ti tom dečku reći? Nećeš igrati u najjačoj ligi na svijetu s najboljim nogometašima i nećeš zarađivati tolike novce, nego ćeš ostati ostati u Dinamu još dvije godine?
Kako gledate na europski preporod svoje Rijeke i ono što se događa na Kantridi? Rijeka je jedna divna bajka koja se dogodila zahvaljujući Miškoviću i njegovoj sposobnosti. Treba mu skinuti kapu i dočekivati ga s crvenim tepihom. Ja sam odrastao u tom klubu i proveo najljepše godine, od pionira do seniora, i mislim da nikad nije bila ljepša situacija. Idem gledati Rijekine utakmice, jako sam ponosan na taj klub i drago mi je što je posložen i što funkcionira kako treba funkcionirati. Napravljena je dobra momčad, radi se kvalitetna selekcija, trener je odličan i klub ide u lijepom smjeru. Sad imaju lijepu viziju za kamp i stadion i Rijeka to zaslužuje. Došao je čovjek s vizijom i novcima i pustio svakog da radi u domeni u kojoj je sposoban.
Kako gledate na prvenstvo s 10 klubova? Dinamo smatra da je on 'kriv' za neizvjesnost jer nije osvojio bodova koliko je trebao. Liga je pun pogodak, ima klubova koji mogu parirati Dinamu, a Modri su u krizi, htjeli to priznati ili ne. Ne pružaju partije ni približne onima kakve bi trebali po kvaliteti. Meni je Hajduk najveće iznenađenje. Tudor igra s klincima i ima fenomenalnu viziju. Poznajem ga jako dobro jer smo dugo godina dijelili svlačionicu i on radi vrhunski posao. Ima viziju, klub ga prati s idejom, ali nemaju novca. Imaju mladost, potencijal i kvalitetu i glad za trofejima, što mislim da nedostaje Dinamu. Postoje Rijeka, Istra, koja je odlična momčad, liga je zanimljiva i gušt je pogledati neke utakmice.
Kako komentirate suradnju Miškovića i Mamića, zbog koje je Rijeka dobila nadimak Dinamo 3? Mislim da tu nema suradnje. Mišković je iskoristio priliku što se Dinamo rješava nekih igrača za koje je mislio da mu nisu od koristi. To je greška Dinama, a s druge strane odličan potez Miškovića, koji je dobio tri, četiri igrača za koje je trebalo biti mjesta u Dinamu. I za Maleša, najboljeg zadnjeg veznog u ligi, koji je bio posuđen Lokomotivi, i Tomečaka, koji je najbolji igrač na Kantridi, i Kramarića, koji je po meni davno trebao postati prvi napadač Dinama, no zbog raznih okolnosti u koje se doveo sam nije. Zato je našao pravu sredinu za sebe. Ti igrači bi otišli i u Hajduk, no treba biti realan, što im on može ponuditi? Rijeka im može ponuditi odličan ugovor u momčadi s glavom i repom. Rijeka je odlična momčad i njima Europa samo šteti jer se sve dogodilo prebrzo, preko noći. Nisu navikli na tako puno utakmica i nije lako igrati na sva tri kolosijeka, a žele se boriti za naslov prvaka.
Kako komentirate udaljavanje Sammira iz momčadi? Puno toga mu se toleriralo u prošlosti, a sada su mu zatvorena vrata prve momčadi. On je meni drag igrač i njegove kvalitete su neupitne, no sam se doveo u tu poziciju. Puno je puta igrao nespreman, puno puta bio uhvaćen u raznim prijestupima, ali mu se gledalo kroz prste i to je prije ili kasnije moralo završiti ovako kako je završilo. To sve je jako utjecalo i na momčad koja je trpjela jer je Sammir imao povlastice kod Mamića, a drugi nisu. Nisam ih imao ni ja koji sam potjeran bez razloga. Njemu se dopuštalo sve i svašta i sam si je kriv. On nije unovčio ono što je trebao s obzirom na svoju kvalitetu. Zdravko je kriv što je dopustio da radi što želi i što ga nije sankcionirao od prvog dana jer bi imao igrača koji donosi prevagu na terenu i odlučuje utakmice. Sammir je tu najveći gubitnik, ne Zdravko. Pitanje je kad će opet biti reprezentativac, a po kvaliteti bi mogao biti.
Kakav je Vaš odnos s Mamićem danas, kako ocjenjujete njegov rad? Predobro ga poznajem, puno godina smo surađivali, puno stvari napravili zajedno i on je bio jako bitan faktor u mojoj karijeri. Iz Rijeke me doveo u Dinamo, pa iz Dinama prodao u Aston Villu... Mislim da bi bilo dobro kad bismo imali jedno deset takvih Zdravka, ljudi koji su fanatici, koji su zaljubljeni u klub i koji se bacaju na glavu. Problem je što ih nemamo, pa Mamić ispada bog i batina u hrvatskom nogometu. Šteta što Osijek nema jednog Zdravka, Rijeka je dobila svog u Miškoviću. Šteta što Hajduk nema takvog čovjeka da može stvarati. Onda bi liga bila još interesantnija. Mamić ima negativnih stvari sa svojim istupima i burnim reakcijama kojima kompromitira sam sebe. Ali napravio je puno vrhunskih transfera, od Dinama napravio uređen klub i na tome mu treba skinuti kapu.
