Klasniću je prije nekoliko mjeseci otkazao drugi presađeni bubreg i trenutno čeka donora za treću transplantaciju. Dotad će morati triput tjedno nastaviti ići na dijalizu u Hamburgu. Prije deset godina Klasniću su dijagnosticirane komplikacije u radu bubrega zbog čega je podvrgnut prvoj transplantaciji. Donor je bila njegova majka, međutim tijelo je odbacilo novi organ, pa je nekoliko tjedana kasnije završio na novoj operaciji. Ovaj je put donor bio otac, presađivanje je bilo uspješno i Klasnić se nakon oporavka vratio nogometu. Međutim očev bubreg više ne funkcionira i bivši napadač je sada na listi čekanja za novu transplantaciju. Na njegovu žalost, prilično nisko na listi.
'Više od 100 ljudi mi je ponudilo bubreg'
"Mlad sam, transplantacija se u mom slučaju ne smatra hitnom i nema mi druge nego čekati", objasnio je Ivan u intervjuu za Novi list.
Klasniću se gotovo svakodnevno javljaju ljudu koji žele biti donatori.
"Ne mogu opisati kako sam ostao ganut kad sam vidio koliko ima velikodušnih ljudi koji su za nekoga koga i ne poznaju spremni napraviti tako veliku stvar. Javilo mi se preko stotinu ljudi i to iz raznih krajeva, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Srbije… Bili su spremni odmah ići na pregled da bi vidjeli jesu li kompatibilni donori i odmah su mi željeli darovati bubreg. To su velike stvari, jer… Postoji li išta humanije od činjenice da je netko spreman svome tijelu uzeti organ i darovati ga drugoj osobi? Procedura se, međutim, mora poštovati. Danas nije tako jednostavno niti donirati bubreg. Pogotovo u Njemačkoj. Čak i da dobrovoljni darivatelj bude kompatibilan, mora izaći pred posebnu komisiju koja na kraju odlučuje može li uopće doći do transplantacije ili ne. Najjednostavnije je ako je u pitanju bliži rod ili prijatelj. Pritom se mora poklopiti da su nam iste krvne grupe, da se u mom organizmu ne razvijaju antitijela", istaknuo je Klasnić.
'Zovu me u Vasas'
Dodao je kako postoji mogućnost da se prebaci na hrvatsku listu čekanja jer će ovdje vjerojatnije prije dobiti bubreg nego u Njemačkoj. U međuvremenu svaki ponedjeljak igra nogomet na umjetnoj travi s društvom u kojem ima još bivših igrača. A čini se da mu ambicije sežu puno dalje od rekreativnog igranja.
"Tko zna, možda se opet vratim profesionalnom nogometu! Prije deset godina imao sam cilj i mnogi su govorili da ga je nemoguće ostvariti, a ja sam ipak uspio. Kako se ono kaže, nikad ne reci nikad. Michael Oenning, koji je s nama igrao u ponedjeljak, trener je mađarskoga prvoligaša Vasasa i moli me već mjesecima da dođem, da odigram jednu sezonu u njegovoj momčadi. Bacio mi je bubu u uho, ha, ha, ha… Zdravlje je najbitnije, svjestan sam toga, ali ja sam dovoljno lud da još jednom probam, jel’ tako", zaključio je Klasnić.
