Malo tko se još prisjeća kako je prije šest godina Šveđanin Jens Andersson jedno kratko vrijeme bio sportski direktor Hajduka. Na Poljud je stigao u vrijeme prvog mandata aktualnog predsjednika kluba Marina Brbića, a izdržao je svega četiri mjeseca. Otišao je, kako se tada prezentiralo, zbog obiteljskih razloga, ali Andersson je prije dva dana gostovao u Podcastu novinara Olofa Lundha i tamo je otkrio stvarni razlog odlaska iz Hajduka.
"Imao sam problema zbog kulturoloških razlika. Imao sam tajnicu koja mi je kuhala kavu svaki put kad sam poželio. Na takvu vrstu hijerarhije nisam naviknut. Zamolio sam predsjednika da kavu kuham sam, ali on mi je odgovorio kako bi se gospođa mogla uvrijediti i protumačiti da sam nezadovoljan njezinom kavom. Nisam to mogao razumjeti i moram sam životne vrijednosti u koje vjerujem ostaviti po strani", krenuo je u uvodu tako Andersson.
15.06.2013., Split - Hajdukovci na Poljudu odradili poslijepodnevni trening uoci odlaska na pripreme. Jens T. Anderson, novi sportski direktor. Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL
O hrvatskom nogometu
Upitan je zatim kakvo je stvarno stanje nogometa u Hrvatskoj, ima li utjecaja nekih sumnjivih tipova, navijača ili politike.
"Prednost je kad ste stranac i ne razumijete jezik, to vas na jedan način drži izvan političkih priča. Pričali su mi što se događa, ali to nije imalo utjecaja na mene. Mnogi ljudi mojih godina iz Hrvatske prošli su rat ili su na neki način proživjeli strahote. U to vrijeme raspada bivše Jugoslavije bilo je važno izvući se. Nakon rata došao je period korupcije. Razumio sam širu sliku, ali to nije utjecalo na moj posao", veli Andersson.
17.06.2013., Split - Na konferenciji za medije sluzbeno predstavljen novi sportski direktor Hajduka Jens T. Anderson. Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL
Priča o klanovima
Zašto je na koncu otišao? Andersson je tu počeo s nevjerojatnom pričom o klanovima koji su htjeli poslovati s njime.
"Zbog nekoliko faktora. Moja obitelj nije se mogla preseliti u Split jer ne postoje škole na engleskom jeziku za našu djecu, tada staru sedam i jedanaest godina. Također, postalo je preopasno... Razne mreže u Hrvatskoj su povezane s nogometnim klubovima. Nije prošlo dugo vremena do mog prvog susreta s jednim takvim klanom. Nudili su mi novac ispod stola da sklopimo dogovor, odbio sam. Kako je vrijeme prolazilo, odbijao sam i druge klanove i počeo sam razmišljati o tom za koga zapravo radim. To nije dobra situacija. Nisu mi prijetili, ali završio sam jednom prilikom u restoranu na pregovorima, a ljudi s kojima sam pregovarao bili su naoružani. To je bio dovoljan znak, normalno je da se čovjek zapita treba li osjećati strah i razmisli o budućnosti"
