Pobunili su se koliko je daleko otišla priča oko transfera te su poručili kako oni neće sudjelovati u tom ludilu.

No, Bayern se u prošlosti nije pokazao kao klub koji može druge prozivati jer ono što su oni godinama radili i rade teško da se može nazvati moralnim. Ovog ljeta doveli su u svoje redove dvojicu igrača Hoffenheima, kluba koji je prošle seozne završio četvrti, što je bio veliki uspjeh.

Riječ je o Niklasu Suleu i Sebastianu Rudyjuu. Isto tako doveli su iz Werdera Sergea Gnabryhjja, igrača koji je lani briljirao.

Bayern redovito 'pljačka' konkurenciju u Bundesligi, a poljednjih godina to je ponajviše osjetila Borussia Dortmund. Robert Lewandowski, Mario Götze i Mats Hummels samo su neki od primjera.

Njihovu moć osjetio je i Schalke 2011. kada su im uzeli prvog vratara Manuela Neuera.

Engleski portal Squawka prisjetio se i transfera Michaela Ballacka iz Bayera 2002., a iste je godine iz Leverkusena stigao i Ze Roberto.

Da je Bayer Leverkusen često bio meta otimačine Bayerna svjedoče i transferi Lucia 2004. kao i Roberta Kovača. Bivši hrvatski reprezentativac bio je u Bayernu od 2001. do 2005. Njegov je brat, također, zaigrao za njemačkog prvaka. Stigao je iz HSV-a iste godine kad i Robert te je tamo ostao dvije godine.

Dosta je svjež i primjer i kupovima Maria Gomeza 2009. iz Stuttgarta, kao i Luuisa Gustava iz Hoffenheima 2011.

Werder je pak ostao bez najboljeg igrača 2007. kada je Miroslav Kloose promijenio boje.

Još je niz je takvih primjera koji svjedoče o tome kako Bayern gradi svoju premoć u Bundesligi:

Sebastian Rode (Frankfurt – 2014), Mario Mandžukić (Wolfsburg – 2012), Ivica Olić (Hamburg – 2009), Tim Borowski (Werder Bremen – 2008), Marcell Jansen (Monchengladbach – 2007), Lukas Podolski (Koln – 2006), Valerien Ismael (Werder Bremen – 2005), Torsten Frings (Dortmund – 2004), Claudio Pizarro (Werder Bremen – 2001), Dante (Monchengladbach – 2012).