Uoči početka Olimpijskih igara u Rio de Janeiru američki Rolling Stone objavio je zanimljiv članak pod naslovom 'Zašto najvažnija košarkaška momčad na OI nije bio Dream Team?'.
Autor teksta Tom Hawking u njemu piše kako su Amerikanci predvođeni Michaelom Jordanom 1992. u Barceloni pobjeđivali u prosjeku s 43,8 poena razlike. Potom se osvrnuo na najbolju momčad koja to nikada nije bila jer s raspala prije početka Igara i koja bi možda namučila Amerikance: reprezentacija Jugoslavije 1992.
Zaboravite Bullse
"Povijest te reprezentacije dobro je opisana u dokumentarcu Once Brothers. Njeno naslijeđe pak nije dobro dokumentirano što je čudno jer je to možda bila i najutjecajnija košarkaška momčad u posljednjih 25 godina. Zaboravite Jordanove Bullse, Spurse, bilo koju momčad s LeBronom Jamesom ili Warriorse: Jugoslavija je zaslužna za modernu košarku kakva se igra danas", piše Rolling Stone.
Potom se autor osvrnuo na razlike između europske i američke košarke, a onda i na usporedbu Dream Teama i jugoslavenske reprezentacije tog vremena.
"U Dream Teamu su igrali najbolji igrači tog vremena. Bili su momčad prepuna sjajnih individualaca, a Jugoslavija je bila i mnogo više. Imali su sjajne igrače poput Petrovića, potencijalnu NBA zvijezdu čija je karijera prekinuta u prometnoj nesreći. Bio je tu i Kukoč, igrač koji je mogao braniti svih pet pozicija. Divac je promijenio ulogu centra te je napravio veliku utjecaj u NBA ligi. Bili su i savršen tim. To se dobro vidi na snimkama sa SP-a 1990. koje su osvojili. Golden Sate se oslanja na svoje zvijezde, ali još više ovise o momčadskoj igri. Jugoslaveni su bili takvi. U napadu su bili brzi i složenije akcije su završavali elegantno. U obrani su rotirali učinkovito. Suparnike su razbijali disciplinom i povjerenjem", piše Hawking.
Kako bi izgledao susret
Nadalje tvrdi kako su bili vrhunac europskog pristupa košarci tako da nije neobično što je taj pristup našao svoj put u NBA ligi u posljednjih dvadesetak godina jer američka košarka nije mogla napredovati poslije Dream Teama.
"Ljudi se često pitaju kako bi izgledale Igre 1992. da se Jugoslavija nije raspala. Naravno to nikada nećemo znati, ali za mene najveća tragedija OI u Barceloni nije to što nismo vidjeli utakmicu dviju velikih reprezentacija s najboljim generacijama, nego to što nismo vidjeli kako bi izgledao susret najvećih NBA zvijezda i američkog pristupa košarci protiv najvećih europskih zvijezda tog vremena i europske košarkaške filozofije. Međutim, možda do toga susreta nikada nije niti trebalo doći jer se igrao narednih 25 godina, i izgleda da su Europljani na vrhu", završava se tekst.
