Teško je ovako u jednom tekstu uopće dočarati povezanost Olivera Dragojevića i Hajduka, njegovu ljubav prema splitskom klubu. Koliko je Oliver volio Hajduk možda i najbolje opisuje ova njegova epska rečenica:
LEGENDARNA OLIVEROVA IZJAVA KOJU ĆE DICA S JUGA ZAUVIJEK PAMTITI: ‘Da bi svoja tri prva mista za jedno Ajdukovo’
"Ja sam jedan od najžešćih, teži mi je poraz Ajduka nego kad na nekom festivalu slabije prođem. Da bi svoja tri prva mista za jedno Ajdukovo".
Gradu Splitu i Dalmaciji posvetio brojne pjesme
Gradu Splitu i Dalmaciji posvetio je brojne pjesme, a neke posvećene Hajduku postale su svojevrsne himne kluba. Bio je dio navijačkog puka, dio naroda, možemo s pravom reći. Kako su to na Poljudu napisali u svojem oproštaju od svog umjetnika i ikone - "bio je jedan od nas".
"Tužna je cijela hajdučka obitelj, koja ga nikada neće zaboraviti", poručili su iz kluba.
Kad smo odlučili napisati tekst o ljubavi Olivera i Hajduka koja je bila javna, razmišljali smo s kime bi najbolje bilo razgovarati. Prvo nam je na pamet pao legendarni bijeli as Zoran Vulić. Nazvali smo ga, a on nam je odmah kazao:
Zonzi dao 35 golova za Hajduk i odigrao 233 utakmice
"Znate što, najbolje vam je zvati Zonzija Ivkovića. On je s njime baš ono bija dobar. Oni su generacija".
Odmah smo nazvali Antu Ivkovića, nekadašnjeg igrača Hajduka iz 60-ih i ranih 70-ih godina. Za Bile je Zonzi igrao od 1964. do 1971. (1973. je samoinicijativno igrao za Toronto Croatiju, zbog čega je imao i probleme). Dao je ukupno 35 golova za Hajduk i odigrao 233 utakmice. Osvojio je prvenstvo Jugoslavije 1971. i Kup 1967., svašta je prošao s Oliverom. Zajedno su se veselili, tugovali, pjevali. Odmah smo ga kontaktirali, bio je na ispraćaju svom dragom i dugogodišnjem prijatelju:
"Ako mislite da bi valjalo sa mnom napraviti intervju o njemu i njegovoj povezanosti s Hajdukom, onda OK", napisao nam je u poruci Zonzi.
"Naravno da bi valjalo, šjor Ante", odgovorili smo mu i sljedeći dan ga nazvali. Priča o Oliveru i Hajduku mogla je početi...
Oliver bio veliki prijatelj s pokojnim Ivicom Hlevnjakom
"Mi smo isto godište, mislim da su dva mjeseca razlike. Međutim, on je još veći prijatelj bija s pokojnim Ivicom Hlevnjakom. Tu je bio i Tvrdić kojeg sam ja doveo u veterane, bija je deset godina s nama, tako da smo mi privatno bili kod njega s Oliverom. On je oduvijek bio veliki hajdukovac. Evo, sad sam se naježija. Kad se sjetim toga, Olivera, druženja, te ljubavi koju je on ima prema Hajduku", kazao nam je u uvodu razgovora Ante Ivković Zonzi i nastavio:
"Nikad se on nije eksponira, njega ja nikad nisam vidija u A loži. Uvik je bija na tribini s narodom, ili na istoku ili na zapadu. Sa svojima. On je toliko bija skroman. Strašno je volija Hajduka. S njim bi se mi nalazili po Bilim noćima, kad smo kasnije svi postali veterani, družili smo se privatno. Zapivali smo, popili smo. Osobno imam par nezaboravnih sati provedenih s njim. U par navrata znali smo se zabaviti kod njega doma, na košarci, ma bilo gdje. On je bija veliki fan splitskih košarkaša, posebno generacije Tvrdića i Skansija... Jednom smo ja i on pili kad dođe jedan momak, mladi momak i kaže mu: 'Što ćete vi piti'? Ja Oliveru na to kažem: 'A koji je ovi'? A to je bija Toni Cetinski, tek je bija počeo pivati. Ono, bilo mi čudno da pije sok, koji si ti da ne piješ, mislim si ja. Oli je zna do zore s nama ostati u kafiću. Sa mnom, Hlevnjakom, bilo nas je... Volio je puno Buljana i tu čitavu generaciju Vilsona Džonija. Ma, svi su ga voljeli, bio je jedan od nas. Jako je puno značio za Hajduka. Jako, pa koliko je samo pisama opjevao o Hajduku, Splitu, Dalmaciji".
'On je pripadao nama, a i mi njemu. Bio je dio nas'
Oliver i Hajduk bili su jedna posebna veza...
"On je pripadao nama, ali ja bih čak rekao da smo mi pripadali njemu. Bio je čudo, ma bio je dio nas, dio naše generacije. Njegove pisme su nas dirale i motivirale. Ne samo nas, nego sve generacije Hajduka. Veterani Hajduka su ga obožavali. Nikad on nije eksponirao tu svoju ljubav prema Hajduku kao neki s estrade. Koliko je bio velik, toliko je bio skroman, samozatajan. Nije htio da ga se prepoznaje, a ljudi su ga tili vidit, oni ljudi za koje je piva, živija. I onda kad se razbolija...", zastao je Zonzi tada i duboko uzdahnuo, osjetila se težina u glasu... Nakon nekoliko sekundi, skupio je šjor Ante snagu, progutao knedlu u grlu i nastavio:
"Sad ću vam jednu priču ispričati. Prvog sedmog sam mu sreo ženu i ja govorin: 'Di je, kako je?' Na moru je s unucima, dobro je, bolje. Ja rekoh, hvala Bogu. Onda sam mu napisa poruku da molim sv. Antu za njega. Nakon toga mi je jedan koji piva u klapi kazao da je Oliver slabo. 'Kako slabo?', pitao sam ga. Zovem ja Olivera, nije se javio. Znate, rijetko se kome on javljao, ali meni je na poruku zna odgovoriti. Međutim, tada mi nije odgovorio i odmah sam zna da nije dobro. Sad ću vam ispričati priču koju malo tko u Splitu zna. Ja sam bija tajnik omladinske škole Hajduka 38 godina, isto toliko sam vodija veterane Hajduka kad su se formirali. Jednog dana dođe mi jedan trener i govori mi:' Ovaj mali Dragojević je fantastičan. Govorin o njegovom sinu. Mali je fenomen, ima osjećaj za gol, pravi je golgeter. Ništa, otiša ga je gledati. Par mjeseci poslije sretnem ja Olivera i kažem mu: 'Slušaj ti, moram ti nešto kazati. Mali ti je odličan. Samo ga poprati da ne krene dikod krivo. On mi je na to zabeštima onako simpatično u svom stilu i reka: 'Neka se sam bori'. Rekao sam mu na to da ga razumim, ali dobro je da ga s jednim okom gledaš. Oliver se sam probijao kroz život, tako je htio da se i njegova dica probijaju. Međutim, meni je krivo da ga nije poticao. Žao nam je svima bilo što mali nije uspio", priča nam Zonzi.
Sinovi mu igrali u Hajduku, ali...
Oliver je u jednom od svojih posljednjih intervjua, portalu 100posto, objavljen je baš u vrijeme ljeta 2017. kad je negdje i otkrio da je bolestan, to ovako objasnio:
"Dva sina su mi igrala u Ajduka. Pa je jedan s nama iša na ljetni odmor u Vela Luku, a onaj drugi je ostao trenirati. Onda me drugi zva i reka mi je: 'Slušaj, ja imam dva treninga dnevno, jedan ujutro u sedam, drugi u četiri, a vi se tamo svi kupate. Ja mu na to kažem: 'Slušaj ti, odluči se hoćeš li ostati tamo ili ćeš se vratiti u Vela Luku. Onda mi je rekao da bi došao u Vela Luku pa je i on presta igrati nogomet. Tako da smo to riješili vrlo brzo".
Kad smo Zonziju to ispričali, on nam je na to rekao:
"Ja sam to Oliveru zamjerio, jer sam mu to sam reka. 'Samo baci oko na sina'. Trebao ga je poticati. More mu ne bi uteklo. To mi je stvarno žao, moglo je nešto biti s njim. Oliver je na svoj način proživljavao Hajduk, poraze i pobjede. Ima još jedna njegova speciifičnost. Rijetko bi on kad piva u intimnom društvu. Sjećam se da je samo jednom zapiva u kafiću Hajduk ispod tribine na Poljudu, bila je neka velika utakmica Bijelih i mi smo tad zapivali dvi pisme. To je bilo prvi put da je on zapivao svoje pisme, čitav kafić mu je pljeska. Nije htio pivati svoje pisme, neće, ma nema Boga. Kakav lik, strašna osobnost, strašan je bio. Poseban, drugačiji od drugih".
Oliver je prije godinu dana u intervjuu kazao i to da, ako ne zna nabrojati 11 igrača Hajduka napamet, da ne zna je li to dobar klub...
'Svi mi u Splitu vidimo što se događa s Hajdukom'
"Mijenjaju često igrače, nisu to splitska dica, nema to veze s onim stanjem od prije. Tako da... ne znan, možda mladi to prate, ne znan... ja sam prijatelj Torcide i Udruge Naš Hajduk i sve, sve OK, navijam za klub koji je iz Splita, normalno, ali nekako, izgubio se taj kontakt srednje klase negdi i kluba", istaknuo je Oliver, a na to se Zonzi nadovezao:
"Ma ni ja ih ne mogu nabrojati. Svi mi u Splitu vidimo što se događa s Hajdukom. Transfuzija je izvršena Hajduku. Oliver nije mogao nabrojati, pa ne mogu ja nabrojati, a ja sam 46 godina bija doli. Meni je tuga da ne mogu pripoznati dva igrača koja su igrala u nedilju. To je Olivera progonilo, ta ista stvar. Sve nas proganja ista stvar. Hajduk mora imati 80 posto splitske dice, naših igrača. Mi smo to imali, ovaj Hajduk nema. Zato je Hajduk kasnije bio veliki. Tada je bila takva politika, danas je neka druga... Ne želim se petljati u politiku kluba, ljudi rade svoj posao, ali mene boli srce. Mi bi voljeli znati kad ćemo mi na zelenu glavu. Split priznaje samo najbolje, prva mista, ne druga. Oliver je dio povijesti Hajduka, on je klupska legenda, iako nije bio igrač. To sve govori o njemu i njegovoj povezanosti s Hajdukom. Svi sportaši, glumci, svi dođu u A ložu Hajduka. Kad-tad, ne i on. On nije htio u ložu nego sa svojima. Njegovom smrću umro je i dio Hajduka. Ali, ne samo to. Umro je komad Dalmacije, Splita kao grada. Ništa više neće biti isto. Njegove pisme su himne, čim se uđe u svlačionicu mora biti njegova pisma, u autobusu isto tako. Jako je volio i Hrvatsku, nogometnu reprezentaciju Hrvatske. Bio je domoljub, volio je svoju zemlju. Šteta što nije mogao slaviti uspjeh reprezentacije na SP-u. Uf, to mu je puno značilo. Posebno treba cijeniti njegovu dosljednost da neće pivati u Srbiji. To je strašno, to je on rekao u startu: 'Neću pjevati tamo koji su nas oštetili, napali'. A budite sigurni, on da dođe u Beograd, Marakana bi bila mala. Ne, ništa više neće biti isto kao prije", zaključio je Ante Ivković Zonzi.
