Nogometni Mundijal je zadnje veliko sportsko događanje koje Rusija organizira u nizu koji je započeo prije pet godina. Poglavar Kremlja Vladimir Putin doveo je Zimske olimpijske igre, Formulu 1, mnogobrojna svjetska prvenstva, naposljetku i ono nogometno. Cijena? Prava sitnica. Između 65 i 70 milijardi dolara.
Putin se time želi pozicionirati na globalnoj pozornici, a Svjetsko prvenstvo koje je ušlo u zadnji tjedan vrlo važnog igrača ima i u Kini odnosno njihovom kapitalu. "Moćna je to pozornica. Ljudi padaju u euforiju, spremni su platiti velik novac otići tamo, a tolika pozornost znači i veliki kapital oko toga", ističe Zorana Baković, specijalna dopisnica ljubljanskog Dela za Aziju.
Tako su ruske stadione preplavili logotipi i proizvodi navijačima u Hrvatskoj i Europi nepoznatih kineskih kompanija. Iza kulisa Svjetskog nogometnog prvenstva, jasno, velika je igra, pogonjena politikom.
Od televizora do mliječnih prozivoda
Čak su četiri kineska sponzora ovog Mundijala, čime Amerikanci prvi put u povijesti nisu dominantni. Od lanca kinodvorana (Wanda Group), preko mliječnih proizvoda (Mengniu), do televizora i pametnih telefona (Hisense i Vivo). Kineske su to kompanije koje su izdašno uložile u promociju za vrijeme Svjetskog prvenstva. Njihovi se logotipi prikazuju kraj terena tijekom svake utakmice, dobivajući globalnu pozornost, a proizvodi se dijele u navijačkim zonama.
"Za Kineze je nogomet postao nacionalna-ideološka dimenzija, koja im strašno nedostaje. Razlog zašto su oni silno ambiciozni postati nogometna velesila je što je nogomet Kini simbol nacionalne moći", pojašnjava analitičarka Baković.
Sport i glazba, koja tek dolazi na kinesko tržiše, pomoć su da se najmnogoljudnija država svijeta preorijentira iz proizvodno-izvozne ekonomije u potrošačku.
"Ideja je pozicionirati se na toj ogromnoj sceni sportskog biznisa kao nezaobilazni investitor. Počeli su kupovati klubove, trenere, igrače. Kad dođe neki dobar europski trener tamo dobije bianco ček i doslovno može tražiti novca koliko hoće", kazala nam je Baković.
Ovladali malom loptom, vrijeme je za veliku
Kina je odavno zavladala stolnim tenisom i nekim drugim pojedinačnim sportovima. Mao Ce-tungu je to bilo silno bitno. Ocrtavao se iz toga njihov karakter: lukavost kakva je potreba u stolnom tenisu, dobro poznavanje neprijatelja odnosno protivnika... Tako i Kina kao individualni igrač provodi svoju agendu prema svijetu. Nogomet je jedan od dijelova strateškog plana. Pokretač je sadašnji predsjednik Xi Jinping, veliki štovatelj nogometa. Moćne kompanije imaju tu jasnu ulogu, vidljivo je po Svjetskom prvenstvu u Rusiji.
"Ne uspije li nogometni projekt u Kini, pokazat će dvije stvari: Poraz velikih brojeva, na čemu počiva Kina, i poraz individualca koji treba voditi igru. S time imaju užasan problem i u vojsci. Oni zato nisu ni išli u osvajanju Tajvana, nisu se ni usudili nigdje intervenirati vojno. Jer nisu u stanu strateški se organizirati. Nogomet je strateška igra, koja se može usporediti s ratom u kojem je potrebno igrati na više frontova iz jedne komande", pojašnjava Baković, specijalna dopisnica ljubljanskog Dela za Aziju.
Problem politika jednog djeteta
Kina je do prije dvije godine provodila politiku jednog djeteta. "Generacije koje bi danas mogle igrati nogomet na međunarodnim terenima su generacija jednog djeteta. Njihovi roditelji ne daju da idu tamo gdje će ih netko šutnuti. I postoji nesmiljena konkurencija u društvu gdje je jako važno da dijete bude najbolje u školi, jer samo time može računati na visoki standard. Konkurencija je vrlo oštra. Zbog toga je mali priljev djece koje se bave nogometom", ističe Baković, pojašnjavajući da je nogomet povezan s društvenim razvojem.
"Primijetili su da je nogomet odraz državne organizacije i moći. Ako izuzmemo Argentinu i Brazil, sve nogometne velike zemlje su ekonomske sile ili dobro organizirane zemlje. Amerika je iznimka s razlogom, jer se bavi drugim sportovima. Bavi se bejzbolom, to je zapravo sport osvajanja terena, što je tipično za američku politiku od njezina nastanka."
Kinezi šire utjecaj
Azija je nositelj velikih sportskih manifestacija. Serija olimpijskih igara na najvećem kontinentu započela je u Pjongčangu, nastavit će se u Tokiju i Pekingu. Nakon toga Katar i Svjetsko nogometno prvenstvo. "Događa se ona stara da ljudi na Zapadu na to ne žele trošiti, jer objekti nakon toga propadaju. Azija je u stanju potrošiti jer je nagomilala ogromne devizne rezerve. Temeljna ideologija u svim azijskim zemljama je probiti se i dobiti svoje mjesto na globalnoj pozornici. Ako to košta 40 milijardi, koliko je koštala Olimpijada u Pekingu, oni su spremni prigristi to i biti sretni da će se to potrošiti na njihov imidž u svijetu", pojašnjava Baković.
Od lokalnog primjera i gradnje Pelješkog mosta i kupovine Gorenja od strane Hisensea u susjednoj Sloveniji do globalne igre sa Svjetskim nogometnim prvenstvom. Kina definitivno širi utjecaj svojih biznisa.
"U Sloveniji prije kupnje Gorenja nitko nije znao za Hisense. Sad je taj Hisense svugdje pa i na Svjetskom prvenstvu, to mora značiti da je velik. To pokazuje i osnovnu razliku između Azije i Europe. Oni imaju zaokruženu viziju što hoće, i imaju tajming kad to hoće. Ako žele 2030. organizirati Svjetsko prvenstvo, a do 2050. postati prvaci, to je već politički program. S obzirom da imaju kontinuitet vlasti, a ne izbore svake četiri godine, u stanju su provesti puno toga", zaključuje u razgovoru za naš portal Zorana Baković, specijalna dopisnica ljubljanskog Dela za Aziju.
