Ako je netko i očekivao iznenađenja u osmini finala Europskog prvenstva onda to svakako nije očekivao od Vicentea Del Bosquea. Šezdesetpetogodišnji izbornik prvaka Europe i četvrti put na ovom natjecanju na teren je poslao istu momčad; onu koju je Hrvatska iznenadila u Bordeauxu prije šest dana. Međutim, ovaj put je takav izbor značio mnogo jer je s druge strane bila Italija.
A Conte je treću utakmicu natjecanja po skupinama odigrao kao prijateljsku, pa se čak osam od jedanaest današnjih startera odmaralo punih deset dana; tek su Barzagli, Bonucci i Florenzi upisali minute protiv Republike Irske.
Otvorilo se nebo nad Parizom, ali Conte je ostao uz aut-liniju
Italija dakle jeste bila svježija, no to je u ovakvim utakmicama i na ovakvim turnirima ipak samo jedan faktor. Mnogo važniji, oni koji donose prevagu i odlučuju utakmice, jesu dobar plan i, logično, njegova egzekucija. Sa prvim udarcem nebo nad Parizom se otvorilo, navijači su potražili zaklon pod krovom, ali je Antonio Conte ostao uz aut liniju i nastavio davati instrukcije svojim izabranicima, kao da vremena za pripremu nije bilo dovoljno.
Međutim, i taj drugi, važniji dio dobrog plana – egzekucija - funkcionirao je savršeno u prvom poluvremenu. Rečenica koja je prije početka ovog prvenstva - ili ako hoćete u posljednjih deset godina - bila čisti nadrealizam nakon prvih četrdeset pet minuta, a pokazat će se kasnije i konačnih devedeset, morala je biti izgovorena i napisana na svim europskim jezicima.
Italija: prebrza, predobra i prepametna za Španjolce
Italija je jednostavno bila predobra, prebrza i prepametna za Španjolce, koji nisu imali apsolutno nikakav odgovor. Predobra, prebrza i prepametna.
Conte u temelju svog sustava ništa nije promijenio; tek su dva bočna bila nešto malo manje široko i visoko postavljena nego li protiv Belgije. No, ovaj put ideja je od prve sekunde bila jasna. Možda i naučeni hrvatskim receptom, Talijani su željeli uzeti loptu Španjolcima i lišiti ih šanse da provedu svoj inicijalni plan, onaj kojim dominiraju europskim nogometom u posljednjem desetljeću.
Dominaciju posjedom. Rastrčana i silno samopouzdana Italija je u tome uspjela. Španjolska je do poluvremena razmijenila jedva 200 dodavanja, nešto što im se, prema statistici našeg partnera inStata nije desilo u posljednjih šezdeset službenih utakmica. Ili barem šezdeset; više ih nisam stigao pregledati.
De Gea spašavao "furiju"
No, nije Italija samo neutralizirala protivnika; Italija je od samog početka igrala otvoreno i direktno, pokušavajući svaki posjed, svaku loptu pretvoriti u priliku i opasnost pred De Geom. Činjenica da je Unitedov vratar branio odlično u prvom dijelu – izuzev slobodnog udarca iz 33. minute, držala je prvake iznad površine.
Taj ih je slobodnjak potopio; četvorica Talijana gotovo da su se raspravljala tko će izvesti prekid na 22 metra od gola, intervenirao je i De Rossi i upozorio – ili je to sve bila samo igra? - da smisle nešto, a to nešto pretvorilo se u dobar udarac Edera, kojeg je De Gea odbio, uklizao ispred Giaccherinija i gurnuo loptu ispred Chiellinija. Španjolska obrana statično je promatrala kako Juventusov branič zabija, jednako tužno gledala kako Talijani slave.
Španjolci krenuli na sve ili ništa
Mogla je možda Italija i dokrajčiti protivnika već u prvom dijelu, ali De Gea je i dalje branio solidno, a Španjolska je dobila na vremenu, Španjolska se i dalje tražila. U nastavku je Del Bosque promijenio plan, Nolita zamijenio Adurizom, pokušao čak i sa dugim loptama, ali osim perioda blagog pada Talijana između 65. i 75. minute – izmjena Motta za De Rossija nije donijela balans kakav je Conte trebao - kada je djelovalo da su Španjolci barem donekle u kontroli, problema za Conteovu momčad gotovo da nije bilo.
Bilo je očito da Španjolci idu na sve ili ništa, a prostor koji se otvorio značio je samo jedno – priliku za kontru i kraj. Graziano Pelle je završio, a mogao je to biti bilo tko; ovo je ekipa koja je Španjolsku nadigrala, taktički nadmudrila i koja je zaslužila plasman u četvrtfinale Europskog prvenstva.
Od otpisanih mediokriteta, Conte stvorio momčad
Jedna era u europskom nogometu je gotova. Španjolska je nakon dvije uzastopne titule prvaka Europe (i jedne titule prvaka svijeta) srušena; njihova dominacija odavno je završena, ali danas je taj proces dobio i svoju ključnu točku. Zavjesa je navučena, a navukao ju je sjajni Antonio Conte.
I dalje je ova Italija kvalitetom limitirana, i dalje je ova momčad po imenima daleko iza glavnih favorita prvenstva, ali nitko na ovom prvenstvu nije odigrao tako taktički mudro i organizacijski dobro i disciplinirano kao Italija. Conte je od skupine od medija i eksperata otpisanih mediokriteta napravio tim koji zna što hoće i kako doći do toga. Ovo je organizovana, disciplinirana, sjajna, fantastična, impresivna Italija.
