Košarkaši Cedevite u Madridu su imali potporu 40-ak navijača, mahom članova uprave kluba i vodećih ljudi Atlantic grupe, a na povratku je bilo vrlo veselo.
Svjedoci tvrde da je predsjednik kluba Mladen Veber glumio stjuardesu i točio piće, a trener Aco Petrović u zračnoj je luci radio sklekove na pokretnoj traci za prtljagu!
Kroničari su se odmah prisjetili da je na isti način slavio Ciboninu pobjedu nad Partizanom u Beogradu 1997. godine.
Slobodan dan kod Aleksandra Petrovića teško se zasluži, ali kada njegova 'željezna ruka' momčadi da 'otpust', zna se da se dogodilo nešto veliko. Iz Španjolske su Cedevitini igrači nakon pobjede nad Estudiantesom (81:72) doletjeli u šest sati ujutro i nisu morali navijati budilicu za ustajanje na trening.
"Neka se provedu jedan dan, a onda se idemo pripremati za Cibonu", izjavio je Aco dan nakon plasmana na Final Four Eurokupa.
"U kratkom smo roku od potpunih anonimaca došli do glavne priče Eurokupa, na glavne naslovnice sportskih medija", napomenuo je Petrović o kakvom se uspjehu radi.
U košarkaškom 'Kupu UEFA-e' s malim klubom iz Podsuseda došao je među četiri najsjajnije zvijezde. U završnici su im uz rame imena od čijih budžeta boli glava, a Cedevita s višestruko manjim od svih (1,3 milijuna eura) ide u ravnopravnu borbu za naslov. Ipak, u Italiju će se (Final Four se igra 16. i 17. travnja) zaputiti bez velikog stresa.
"Idemo u Treviso s najmanjim pritiskom jer su ostale tri momčadi nominalno jače. No, nama znače i ova nova dva boda koja smo dobili pa i bez finala kroz domaće prvenstvo možemo tražiti Euroligu", ambiciozan je Petrović.
U polufinalu će se namjeriti na Uniks Marka Popovića. Jedan je od glavnih klupskih, ali i figura ruske košarke, čemu najbolje svjedoči plaća veća od pola milijuna eura po sezoni. U Cedeviti ni najcjenjeniji nemaju više od 250 tisuća, a već su im imena poznata onima u dalekoj zemlji votke i kavijara.
"Mogu im samo čestitati, napravili su velik pothvat i dalje nemaju što izgubiti", pozdravio je Popović hrvatski uspjeh.
Cijene momčadi na parketu, kaže, ne bi trebale ništa značiti.
"Najbolji je primjer za to Borik, a na Final Fouru ovisiš o jednoj utakmici, slabog dana ne smije biti".
Nedavno su se te dvije momčadi dva puta susrele i sportski podijelile bodove, no na to će zaboraviti.
"Potpuno je nebitno što je bilo, a ovoga puta nećemo pasti na Acinu ''pilu naopako'', već smo naučili lekciju", poručio je Popović, a trener Cedevite na to se nasmijao:
"Neka Rusi budu u uvjerenju da im nešto gadno spremamo, ha ha! Ne očekujem da će pokazati neko nepoznato lice, opet će presuditi ili njihova visina ili naša hitrost", rekao je Aco.
A možda i trenersko znanje i studioznost. Iako će svi reći da mu je ovo najveći uspjeh u karijeri, on se ne slaže. Reprezentaciju je vodio do europske bronce, Cibonu do nekoliko naslova i četvrtfinala Eurolige, ali nešto mu je drugo malo više pri srcu.
"U sezoni 1995./96. preuzeo sam Sevillu i s 13. mjesta doveo je do finala ACB lige. Izbacili smo Real i Manresu, bili na kraju ravnopravni s Barcelonom. Ovo je veliko, ali borba za španjolsku titulu za korak je veći domet", zaključio je Aco.
