Cedevita će biti novi izazov i 11. klub u Repešinoj karijeri. Dosad je 52-godišnji stručnjak vodio Borac iz Čapljine (klub iz rodnog grada), a zatim Donu, Cibonu (u tri navrata), Tofas, Split, Slask, Fortitudo, Lottomaticu, Benetton i Unicaju. Malaga je bila njegovo posljednje odredište...
Novi ste trener Cedevite, koji su ciljevi kluba iz Doma sportova? Želja mi je da tijekom cijele naše suradnje podignemo klub na veću razinu. I to mislim u svim mogućim segmentima. Cedevita kao klub izvan parketa funkcionira kako treba, ali tako nešto moramo pokušati napraviti s momčadi, napraviti koji korak dalje. Čelnici kluba imaju svoje ambicije, žele da klub konačno postane prvak Hrvatske, što uspješniji nastup u Eurokupu i regionalnoj ligi. Nije nam dugo trebalo da nađemo zajednički jezik.
Lani ste s Cibonom osvojili naslov prvaka. Kad ste odlazili iz Cibone u Malagu, svi su žalili za vama, a ovo ljeto niste bili njihov prvi izbor, nego su se okrenuli Nevenu Spahiji. Je li vas to pogodilo? Ne, nije me pogodilo ni najmanje. Nisam očekivao poziv Cibone, a da budemo realni, niti od Cedevite. I zahvalan sam jer su preuzeli veliki rizik. Moj posao s reprezentacijom završava krajem rujna, taman prije početka lige. Da sam ja gazda kluba, dobro bih razmislio hoću li angažirati trenera koji će cijelo ljeto voditi reprezentaciju. Istina je da sam imao jako puno kontakata s raznim klubovima koji su me htjeli angažirati nakon Malage, ali gotovo niti jedan nije htio razgovarati kad sam im objasnio svoj program s reprezentacijom.
Kakva će biti momčad Cedevite sljedeće sezone? Želim da se posložimo kako treba i izguramo program koji smo si zadali. Znamo da živimo na Balkanu i da traje gospodarska kriza, pa bez proizvodnje igrača ne možemo računati na velike stvari. Jednostavno, nismo konkurentni najvećima i moramo super kvalitetno izvesti skauting igrača i pojačanja. Nemamo pravo na pogrešku oko pojačanja. Prerano je pričati o momčadi, ali bit će to momčad koja će morati jako mnogo raditi i podignuti razinu igre.
Velike ambicije ima i Cibona, Zagreb nekako djeluje kao premali grad za dva tako ambiciozna kluba u današnje vrijeme. Slažete li se? Ne bih rekao da je premali grad, a kriza je isto tako svugdje oko nas. Recimo, Beograd u sljedećoj sezoni ima dva euroligaša, a i Bologna, koja je bitno manja od Zagreba, godinama je imala dva kluba u Euroligi, tako da ne treba generalizirati. No, mene zanima samo moj klub.
Proteklih tjedana uglavnom je vladala negativna atmosfera oko reprezentacije, priča o otkazima. Hoće li to smetati? Imamo osjećaj da su se u posljednje vrijeme promijenili vjetrovi. Neka dva-tri tjedna ne vidim negativizam. Bilo ga je, kolika je čija greška, ne bih o tome sada. To sada treba zaboraviti, trebamo svi mi koji živimo od i oko košarke dati sve od sebe kako bi se reprezentacija što kvalitetnije spremila i odlučna otišla u Sloveniju na Eurobasket. Ove godine nam je rezultat jako bitan, uvijek je bitan, ali sada je bitno da stvorimo ekipu koja će polučiti uspjeh.
Zoran Planinić i Marko Popović su se zahvalili na pozivu. Je li to i za vas gotova stvar? Postoje neki signali iz HKS-a da ipak nije sve izgubljeno. Respektiram ih, imaju objektivnih problema, načeti su ozljedama. No, isto tako, poslao sam poruku da su im vrata otvorena. Ako će se osjećati bolje, dobrodošli su. Kolike su šanse za to? Ne znam, uvijek se nadam, ali to ne ovisi o meni.
Reprezentaciju ste ostavili na šestom mjestu u Europi, a sad je preuzimate opet na 13. Koje je realno mjesto naše reprezentacije? Što možemo očekivati? Ah, takvi smo mi uvijek – kritični. Samo kritika treba biti argumentirana. Recimo, kad sam otišao s kormila reprezentacije, nakon OI u Pekingu i Svjetskog prvenstva, izašao sam pred javnost i rekao – napravio sam neke greške. Isto tako, s rezultatskog aspekta nije bilo mjesta za kritiku, jer kad zadržite kontinuitet, to je s aspekta rezultata solidan posao. Bitno je da Hrvatska odlazi na velika natjecanja, Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre. Europska košarka je svake godine ujednačenija, pa samo Gruzija ima par NBA igrača. Jako puno reprezentacija ima cilj proći na Svjetsko prvenstvo. Mislim da najmanje njih 12 puca na prolaz na SP u Španjolskoj 2014. godine. Naš je cilj dobro se pripremiti, otići tamo po plasman na SP, a kad to osiguramo, onda smo vrlo blizu borbe za medalju...
Rekli ste, Gruzija ima NBA igrače, zašto ih Hrvatska nema? Pa imamo igrače koji su te kvalitete. Roko Leni Ukić je bio tamo, isto tako i Zoran Planinić. Brooklyn sada ozbiljno računa na Bojana Bogdanovića, a po mom mišljenju Ante Tomić može ući u roster u NBA momčadima. Sve je to zapravo pitanje statusa. Ja sam zagovornik da ako igrač ne može dobiti minutažu u NBA ligi, bolje je da igra važniju ulogu u Europi, nego da tamo sjedi na klupi.
Imali ste dvije ponude Real Madrida, jednu ste odbili zbog reprezentacije. Je li vam danas žao što niste u karijeri vodili tako ugledan klub? Žao mi je, ali da mogu, opet bih napravio isto. Obećao sam da ću uzeti reprezentaciju, a riječ je za mene svetinja. Žao mi je jer ponuda kluba poput Reala ne dolazi često.
Kad bi vas opet pozvao neki takav velikan, kako biste reagirali? Opet bih odbio. Vratio sam se doma, imam program s Cedevitom, ne zanimaju me nikakve druge stvari osim reprezentacije i mog novog kluba. Potpisao sam četverogodišnji ugovor i želim se posvetiti poslu ovdje, razvoju naših klinaca, napraviti pravu stvar.
