Nakon Sabonisa i Marčulionisa, Šarunas Jasikevičius (35) treći je najveći igrač kojeg je Litva ikad imala.
Nedavno je gostovao u Zagrebu igrajući za svoj Panathinaikos, a i u Areni se energični Litavac ponašao kao general na parketu te stalno nešto naređivao suigračima. "Težak je trenerski posao, uzima previše. No tko zna, možda sam ja osoba koja će i nakon igračke karijere imati potrebu da stalno bude u centru pozornosti, u nervozi i napetosti", izjavio je Jasikevičius za sportski tjednik Max.
Prošle sezone trenirao ga je hrvatski stručnjak Neven Spahija, no nisu se našli na istoj valnoj duljini. "Iskreno, s njim nisam imao dobro iskustvo. U siječnju me doveo u svoj Fenerbahçe pa sam mislio da treba igrača mojih karakteristika i da će me puno više koristiti. Znam ga dugo, i to osobno, imamo dobar odnos, no ja sam očekivao veću ulogu."
http://www.youtube-nocookie.com/v/cMrQEbALVJo?version=3&hl=hr_HR&rel=0 Kaže da se dobro sjeća četvrtfinala Eurobasketa 2007. kada je favorizirana Litva jedva dobila Hrvatsku. "Sjećam se vrlo jake momčadi dobro vođene rukom trenera Repeše. Uvijek poštujem hrvatsku reprezentaciju jer to su igrači iz domovine mog najvećeg igračkog idola Dražena Petrovića."
http://www.youtube-nocookie.com/v/Ai555Xg9HfY?version=3&hl=hr_HR&rel=0 Kako to da vam Sabonis nije bio veći uzor od Dražena? "Obojica su bili moji idoli, no Sabonis je bio toliko visok da ga nisam mogao kopirati. Dražena sam jako volio, ali istovremeno i mrzio jer je uvijek dobro igrao protiv Žalgirisa, kluba iz mog grada. Kada sam igrao za Olimpiju, od Zdovca sam tražio da mi nabavi kazete s Draženovim nastupima u moćnoj reprezentaciji bivše SFRJ."
http://www.youtube-nocookie.com/v/mvEyuP0wJ6k?version=3&hl=hr_HR&rel=0 Među Zmajčeke u Ljubljanu doveo ga je Zmago Sagadin. "Odlučio sam otići u Sloveniju jer su mi govorili da je on najbolji trener za mlade igrače. On je bio vrlo žestok prema mladima, posebno prema razigravačima, ali je on i najbolja stvar koja mi se dogodila." Na kraju te sezone dobio je poziv od Barcelone. Zmago se nije protivio. "Kad je čuo da me hoće Barça i da mi nude još i dobar novac, rekao je: 'Ti moraš ići'. Bilo je to lijepo od njega i hvala mu na tome. Barcelona je i dan danas moja najveća ljubav." Kaže da se 2003. nije htio seliti iz Barcelone u Tel Aviv, ali je morao. "Nisam ja htio mijenjati klub, no nakon što sam 2003. s Barcelonom osvojio trostruku krunu, trener Pešić nije me htio zadržati. Htio je neke druge igrače i trudio se da u očima javnosti izgledam loše. Pričao je svašta o meni, govorio da tražim puno novca, a da nije ni pokušao produžiti ugovor sa mnom. Bio sam tada u popriličnoj depresiji pa sam otišao u Maccabi." A baš je predvodeći ponos Izraela doživio svoje igračke vrhunce. "Na kraju se ispostavilo da su to bile dvije moje najuspješnije godine u karijeri. Zanimljivo je to kako život funkcionira."
