U jednom razgovoru za beogradsku B92 TV-postaju bivši proslavljeni košarkaš Vlade Divac napravio je osvrt na film "Jednom braća". Isti je izašao iz ESPN-ove radionice prije 10 godina i izazvao veliko zanimanje javnosti, posebno na ovim prostorima.
Prekinuto prijateljstvo dvojice košarkaških genijalaca
Dokumentarac govori o prekinutom prijateljstvu dvojice košarkaških genijalaca, Divca i nikad prežaljenog Dražena Petrovića. Legendarni srpski košarkaš oduzeo je hrvatsku zastavu jednom navijaču koji je uletio na parket dvorane u Buenos Airesu, a to je u konačnici dovelo do njegova sukoba s Draženom Petrovićem, s kojim je bio veliki prijatelj i cimer u sobi na reprezentativnim okupljanjima i natjecanjima...
"Prikazali su lijepu priču o dobrom prijateljstvu u momčadi koje je vladalo tih godina. Nažalost, i o raspadu zemlje i tog prijateljstva", kazao je Divac potom se suočivši s pitanjem o SP-u u Argentini na kojem je, te 1990. godine, bacio hrvatsku zastavu i u ruke uzeo jugoslavensku. To ga je obilježilo u Hrvatskoj. Čak se dugo vremena pričalo kako je, za njega spornu hrvatsku zastavu, gazio...
'Meni je uzeta za zlo ta reakcija. Tu je više politika imala udjela u toj manipulaciji'
"Godinu dana kasnije, kada su nemiri počeli na ovim prostorima, meni je uzeta za zlo ta reakcija. Tu je više politika imala udjela u toj manipulaciji jer se govorilo da sam je palio i gazio. Ja sam jednostavno zabranio ulazak zastavi koja nije trebala biti na tom mjestu osim jugoslavenske", objašnjava Divac u intervjuu koji je dao 2010. godine, te nastavlja svoju priču o Draženu...
"Dražen i ja smo krenuli na dva različita puta. Ja nisam imao odgovor na to što se dogodilo, on je stradao, izgubili smo jednog od najboljih košarkaša, a ja šansu da porazgovaramo o tim problemima koji su nas mučili u tom razdoblju", veli Divac i prelazi na priču o Toniju Kukoču i Dinu Rađi.
"Oni su imali razumijevanja odmah u startu, pogotovo Dino, jer smo održavali kontakt. Ne javno, jer bismo u tom razdoblju imali problema, ali je meni bilo dovoljno da mi moji prijatelji jasno i glasno kažu u čemu je problem. Neki su imali snage da mi to kažu u lice, drugi su okretali glavu. Mene je to iritiralo, zato smo se i razišli.
Divac posjetio Draženov grob
Prilikom snimanja filma, podsjeća B92, Divac je posjetio Draženov grob. Kaže da se pritom nije osjećao ugodno kad je boravio u Zagrebu, te kad se šetao gradom, što se može vidjeti i u dokumentarcu. Upravo zbog svog negativnog imidža koji ima u Hrvatskoj:
"Osjećao sam nelagodu da vam budem iskren. Možete vidjeti da tu niste poželjni. U jednom trenutku kamere su bile usmjerene tako da snime reakciju ljudi koji će mi prići, na što sam ja upozorio da se to neće dogoditi upravo zbog imidža koji sam imao u Hrvatskoj svih ovih godina. Jednostavno, ljudi su izbjegavali kontakt sa mnom".
O komentarima na film koji je neke potresao emocionalno, a druge natjerao da kažu kako je neiskren, Divac govori kako je dobro što ima više komentara koji su emotivni, iskreni.
"Ovi drugi, nažalost, zbog takvih je došlo do tog građanskog rata i žao mi je što je tako, ali ne možemo sve ljude usrećiti i reći da su u pravu ili nisu".
Za spomenuti kako je prije tri godine o spornom događaju progovorio i čovjek koji je donio hrvatsku zastavu na parket. Riječ je o Tomasu Šakiću, argentinskom Hrvatu, danas 68-godišnjaku.
'Divac mi je uzeo zastavu i poslije ju je vratio, ali nikad nije pljunuo na nju, niti je gazio po njoj'
"Ja nisam Hrvat, nego Argentinac, sin Hrvata. Rođen sam u Rosariju, a na Svjetskom nogometnom prvenstvu sljedeće godine ću navijati za Argentinu protiv Hrvatske. Ali da, ja sam čovjek koji je ušao u dvoranu Luna Park s hrvatskom zastavom, ona je obiteljska stvar. Ali da budem iskren, Divac mi je uzeo zastavu i poslije ju je vratio, ali nikad nije pljunuo na nju, niti je gazio po njoj. Otimanje zastave je bilo uvredljivo, pokazao je manjak poštovanja, ali nije pljunuo na nju”, izjavio je Šakić za Paginu 12.
"Ušao sam na teren kad je utakmica završila. Bio sam spreman, znao sam da televizijski prijenos još nije završio. Pokazao sam zastavu s hrvatskom šahovnicom umjesto s komunističkom zvijezdom, a onda su došli neki ljudi iz veleposlanstva Jugoslavije, držali su ruke u džepovima. Mislio sam da imaju nešto unutra. Bio sam sa svojim djetetom, bilo mi je teško, uvijek ću to pamtiti”, dodao je Šakić.
'Svijet je vidio zastavu zabranjenu od 1945.'
"Nisam navijao za Jugoslaviju protiv SSSR-a iako nisam želio ni da izgubi. Navijao sam za Hrvate iz momčadi – Kukoča, Petrovića, Čuturu. Mislio sam da je i Divac Hrvat. Tek u trenutku kad mi je uzeo zastavu shvatio sam da je Srbin. Oteo mi je zastavu i pobjegao. Bilo mi je teško kretati se jer sam imao fotografsku torbu. Fotografije to ne pokazuju, ali u jednom trenutku smo bili na deset centimetara, licem u lice, borili se za zastavu. Ja sam imao 180 centimetara, a on 212. Igrači su imali naredbu da ne reagiraju jer su znali što bi se moglo dogoditi. I ja sam se povukao jer nisam želio naštetiti Argentini”, nastavio je priču argentinski Hrvat.
"Nakon toga su me dana počeli zvati ljudi iz Australije, Europe, cijelog svijeta. Bio sam u kontaktu s hrvatskom zajednicom, ljudi su bili sretni jer je svijet vidio zastavu koja je bila zabranjena od 1945. godine", zaključio je Šakić.
