Možda su igrači bili takvi jer smo napravili najbolji rezultat unazad dugo godina. Bili su blokirani, nismo imali brzinu, primili smo puno laganih koševa. Nije bilo žara u našoj igri, agresivnosti koju smo dosad pokazivali.
Točno se sjećam, kao da sam jučer prestao igrati košarku. Sjećam se tog psihološkog opterećenja, kad te noge i glava ne slušaju. Ne znaš kako se izvući iz toga, treba ti neki igrač koji će zabiti i pokrenuti, samo tako se možeš spasiti, a mi nismo imali strijelca koji bi nas izvukao.
Moram priznati da me Litva iznenadila. Gledao sam četvrtfinale protiv Italije, igrali su nevjerojatno brzu košarku. Podsjećali su me na Španjolce, sve pozicije na parketu su igrali jako agresivno, trčali su...Danas je bila taktička utakmica, bilo je malo perioda kad se igralo brzo. Više-manje je bilo nadigravanje 'pet na pet', a tu smo izgubili. Imali smo iznimno slab šut, 3-20, to pokazuje koliko smo bili nervozni. Protiv Litve je jako teško temeljiti igru na koševima iznutra, oni na Eurobasketu imaju najveću masu i brzinu pod košem. Morali smo imati vanjsku igru, ali ona je izostala.
Bili smo nervozni, nismo pronašli energiju i pobjednički mentalitet iz proteklih utakmica. Svi smo očekivali da ćemo krenuti, imao sam osjećaj da nikako da počne utakmica što se naš tiče. Čekali smo trenutke i oni nisu došli.
Drugo polufinale je, priznajmo, finale prije finala. Mi bi trebali spustiti loptu na zemlju i reći - dobili smo puno. Napravili smo po što smo došli. Mi smo previše euforični, ali to je kod nas i već normalno. Sanjali smo finale, ali nismo uspjeli. Još se treba okrenuti utakmici za broncu. Za budućnost je jako bitno napraviti dobar program, da ne žalimo previše za ovim porazom...
