Proslavljeni sportaš iz Banja Luke osvojio je 1973. amaterski naslov europskog prvaka u lakoj velter kategoriji, a šest godina kasnije je došao na europski tron i kao profesionalac. Teška ozljeda oka prerano je okončala njegovu karijeru, a zbog brojnih drugih ozljeda 64-godišnji Beneš danas jako teško govori. Intervju novinaru Dnevnog avaza dao je uz pomoć olovke i papira.
Beneša na prostoru bivše države mnogi i svojataju i odriču ga se. Dio rata je proveo u Hrvatskoj, a danas je ponovno u Banja Luci.
"Dijelio sam novac sirotinji"
"Ja sam sve, i Srbin, i Hrvat, i Bošnjak. Drugim riječima, ja sam i dalje Jugoslaven. U Hrvatskoj sam bio u logoru u Novskoj, potom kod prijatelja u Zagrebu. Živio sam na račun sestre, koja mi je pomagala i bez koje danas ne bih bio živ. U ratnim godinama nisam mogao naći nikakav posao unatoč uspjesima. Sve medalje nisu vrijedile ni pola lule duhana", priča Beneš.
Tijekom rata je izgubio sve, uključujući i dva kafića koja je otvorio od boksačkih zarada. Stan je nakon rata uspio vratiti, ali kafiće nije.
"Ne živim jako teško, ali nemam nikakva primanja. Sestra Ljiljana je moj financijer. Da nema nje, bio bih na prosjačkom štapu. Tijekom rata sam dijelio novac sirotinji, pomagao ljudima bez obzira na nacionalnost", prisjetio se Beneš.
Dnevni avaz/Sportski.net
