Hrvatski rukometaši ne znaju što su to božićni blagdani. Osim dva slobodna dana koje dobiju oko Božića i isto toliko oko Nove godine, reprezentativci su u ovo doba godine već tradicionalno na pripremama za velika natjecanja.
Prva faza trajala je tri dana, dečki su slobodno dobili od 23. do 26. prosinca i već za 'Štefanje' su krenuli put Poreča na drugu fazu priprema.
U gustom ritmu između reprezentativnih i obiteljskih obaveza ipak smo dobili priliku popričati s nekima od njih uoči svjetske smotre u Njemačkoj i Danskoj.
Ritam je naporan čak i u prvoj fazi priprema, kad se radi tek na fizičkoj spremi. U roku od dvije minute rukometaši su stigli u trešnjevačku Kutiju šibica, preodjenuli se i već je krenulo istezanje na parketu. Na tribini sam čekao tri imena, no nade su mi brzo pale u vodu.
"Koga trebaš?", viknuo je glasnogovornik Maraš ugledavši me na tribini. "Izbornika, Horvata i Ivića", odvratio sam i čekao njegovu reakciju. Za dvije minute užurbanim korakom se vraćao s našim vratarom poljskog Kielcea. "Evo sorry, gusto nam je, danas riješi Filipa, pa se kasnije čujemo za ostale".
Iako susretljiv i ugodan, i Ivić je nekako odavao dojam da je 'na iglama', stoga sam požurio sa svojim pitanjima. Krenuli smo laganim presjekom Ivićeve posljednje dvije godine, razdoblja koje je proveo u poljskom prvaku.
"Svašta se izdogađalo u ove dvije godine. Upravo kad sam došao, Kielce je postao prvak Europe. Prva godina je bila odlična, puno sam branio i tad sam dobio i priliku na SP-u u Francuskoj. U drugoj sam sezoni imao dvije teške ozljede, operaciju meniskusa i lakta, godinu dana sam pauzirao u reprezentaciji i klubu. Sada je početak treće sezone, osjećam se fizički jako dobro i spreman sam."
Alilovića nema, Stevanović dolazi nakon napornog bundesligaškog ritma, očekuješ li veću priliku između vratnica?
"Prije priprema sam rekao da bih volio samo biti ovdje, da budem dio reprezentacije jer me dugo nije bilo. Trener vratara u reprezentaciji je Mario Kelentrić s kojim sam radio i u Zagrebu i stvarno je zadovoljstvo raditi s njime. Ne mogu se požaliti na ništa, na meni je da svaki trening i svaku minutu iskoristim maksimalno i na treneru je da odluči tko će dobiti najveću priliku."
Najveći uzor među vratarima, koga si najviše gledao, od koga si najviše naučio?
"Jedan od vratara s kojim sam radio a koga bih volio izdvojiti je svakako Slawomir Szmal, naravno da moram spomenuti i Thierryja Omeyera, mogao bih ih još nabrojati ali njih dva su me se najviše dojmila."
O izborniku Červaru sve najbolje. Kako kaže Ivić, rijetko je imao priliku raditi s trenerima koji imaju toliko personaliziran i individualan pristup sa svakim od igrača.
"Lino je nevjerojatno ambiciozan, pun je snage i energije. Na svakom okupljanju od nas pokušava izvući maksimum, želi da daju sve od sebe, a i on sam je takav. Puno vremena provodi razgovarajući s nama, brine se da se svi dobro osjećamo. Ima specifične kontakte sa svima i stvarno je od 0 do 24 u rukometu. Kraj njega ti nikad ne manjka motivacije."
Za biti vratar u rukometu, reći će ljudi vezani uz sport, treba biti pomalo 'munjen', treba imati hrabrosti stati na vrata kad najbolji igrači svijeta skaču s devet metara i šalju svoje projektile. Kako kaže Ivić, stajao je na vratima mnogima, ali nikad mu nije bilo nelagodnije no kad je pucao legendarni poljski vanjski Karol Bielecki.
"Imao sam prilike trenirati s njime, on zaista ima nevjerojatan šut i nikad ti nije 'svejedno' stajati na golu kad on krene u zalet. Završio je karijeru u Kielceu, tako da sam proveo neko vrijeme s njim na treninzima i bila mi je velika čast igrati s njime."
A tko od reprezentativnih suigrača ima 'najgori' šut?
"Što se tiče naših, to je definitivno Štrlek", uz osmijeh kaže Filip. "Nema najsnažniji, ali njegova rješenja su nevjerojatna, često se osjećaš kao budala kad te Štrlek prevari. Još bih izdvojio Luku Stepančića, on je pravi bombarder."
Svjetsko prvenstvo počinje 10. siječnja i traje do 27. siječnja, a sve aktualnosti i zanimljivosti pratite na našem portalu Vijesti.hr i Facebook stranici Vrijeme je za rukomet!
