Maradona, koji se s Fidelom sastao mnogo puta, zasigurno je utučen odlaskom svog duhovnog vođe, kako je znao zvati Fidela Castra koji je zaslužan za sportski uzlet ove karipske države.
Za Castrove vladavine, stvorena je uistinu sportska velesila, u kojoj je po uzoru na mnoge komunističke režime, sport bio u funkciji državne promocije.
Iako ta država ima samo 11 milijuna stanovnika, na Olimpijskim igrama osvojila je nevjerojatnih 220 medalja, od toga 77 zlatnih, 68 srebrnih i 75 brončanih. Možda bi broj bio i veći, da Kubanci nisu bojkotirali Igre u Los Angelesu 1984. i Seulu 1988. godine, kad su neki od njihovih najboljih sportaša bili na vrhuncu karijere.
Juantorena, Stevenson, Sotomayor, Savon...
Kubanci su dali neki dala je neke od najupečatljivijih olimpijskih pobjednika, poput atletičara Alberta Juantorene, pobjednika na 400 i 800 metara, svjetskog rekordera u skoku u vis Javiera Sotomayora, boksača Teofila Stevensona i Felixa Savona.
Castrova ljubimica Ana Fidelia Quirot, olimpijska pobjednica na 800 metara u Barceloni, čak je i dobila ime po "voljenom vođi".
Kubanci su najviše olimpijskih medalja osvojili u boksu, čak 73, zatim atletici (40), džudu (36) i hrvanju (23). U momčadskim sportovima, Kubanci su izvrsni u odbojci, s tri zlata ženske reprezentacije u tom sportu. Odlični su u bejzbolu, dok je taj sport bio na OI, imaju tri zlata i dva srebra.
Osvojili 220 medalja na OI
Nakon Revolucije na Kubi 1959. godine, Castro je osnovao Nacionalni institut za sport, ulažući u infrastrukturu, opremu i istraživanja. Do ta
Prije Revolucije sportom su se bavili samo bogati, a Castro ga je približio i mnogima drugima što je odmah donijelo rezultate. Naime, do Revolucije Kuba je na Olimpijskim igrama osvojila 12 medalja, a danas ih ima čak 220.
"Sport je pravo svih ljudi, a ne samo bogatih. Sport nije instrument politike, već posljedica revolucije", govorio je Castro o vezi Kube i sporta.
