Osvajač srebrnog odličja na konju s hvataljkama Filip Ude, brončani na preči Marijo Možnik te peti gimnastičar svijeta na konju s hvataljkama Robert Seligman vratili su se iz Kine vidno umorni, ali presretni i prepuni dojmova.
U zagrebačkoj zračnoj luci dočekali su ih članovi obitelji i brojni prijatelji, a u VIP salonu je za njih i njihove trenere priređena svečanost na kojoj je, među ostalim uzvanicima, gimnastičarima na ovom sjajnom rezultatu čestitao i predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša.
"Ovo su tri velikana našeg sporta. Za jednu ovako malu zemlju napravili su izuzetan sportski uspjeh. Svi koji su doprinijeli ostvarenju ovakvog rezultata imaju razloga biti ponosni. Naš cilj je Rio i tamo želimo ići sa svima koji su potencijalni kandidati za nastup, nadajući se da će osvojiti još koje olimpijsko odličje", istaknuo je Mateša.
Filip Ude, zasada jedini hrvatski gimnastičar s olimpijskim odličjem, osvajanjem srebra na Svjetskom prvenstvu popunio je kolekciju medalja s najvećih svjetskih natjecanja, a za ovu je pripremio posebnu posvetu.
"Medalju posvećujem supruzi Ani, bez koje vjerojatno ne bih bio ovdje. Stvarno sam ponosan što smo po prvi put otkad idemo na natjecanja izgledali kao prava reprezentacija. Čak su nam i Kinezi bili zavidni što smo svaki dan imali druge treninrke", našalio se u svom pozdravnom obraćanju Filip Ude, a nakon zahvale svima koji su na bilo koji način doprinijeli njegovom rezultatu, istaknuo je još nešto:
"Očitali lekciju svim velikim silama, jer je jedna mala Hrvatska osvojila ne jednu, nego dvije medalje."
Zahvaljujući Udeu i Mariju Možniku, hrvatska se našla na 10. mjestu među samo 14 zemalja koje su na SP-u u Nanningu osvojale odličja. Mariju Možniku je europskom srebru iz Montpelliera 2012. dodao svjetsku broncu u svom prvom finalnom nastupu među najboljim gimnastičarima svijeta.
"Filip ima iskustva, zna kome se sve treba zahvaliti, meni je preporučio da si sve zapišem", započeo je Marijo Možnik svoju simpatičnu zahvalu prije nego što je izvadio "šalabahter" na kojem je bio popis svih onih koji su na bilo koji način sudjelovali u njegovom usponu do svjetske bronca; od roditelja "koji su ga odveli na gimnastiku bez ikakve ambicije da osvoji svjetsku medalju i prvog trenera Željka Jambrovića koji ga je zadržao u gimnastici u kriznim situacijama", do suradnika na Kineziološkom fakultetu, gdje je Možnik zaposlen kao asistent, "koji mu izlaze ususret i dopuštaju da izostaje s posla kako bi mogao osvajati medalje".
Iako je ostao bez medalje, Robert Seligman je u svom četvrtom finalu na SP-u ostvario najbolji rezultat, a malo je nedostajalo da Hrvatska ima dva gimnastičara na pobjedničkom postolju, kao i prije šest godina na EP-u u Lauseannei.
"Vjerujem da bih osvojio medalju da nije bilo bolesti. Vjerovao sam u sebe i u vježbu koja bi bila za dvije desetinke za veću ocjenu, što bi u konačnici značilo broncu. Ponovila bi se možda Lauseannea, Filip i ja na postolju. No, ne treba žaliti. Moj put je trnovit. Već četiri finala, polako se penjem prema gore. Nadam se da ću izboriti nastup na Olimpijskim igrama u Riju. To bi bila kruna svega, jer bih onda s medaljama sa svih velikih natjecanja mogao zaokružiti jednu, po mom mišljenju, vrlo uspješnu karijeru", rekao je Robert Seligman, a ponosni predsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza Stevo Tkalčec u svom obraćanju nije propustio spomenuti još dva imena.
"Andrij Korosteljev i Tomislav Marković su također ostvarili vrhunske rezultate, iako nisu bili u finalu. Uvjeren da ćemo i o njihovim rezultatima čuti u budućnosti."
