Jedno ranojutarnje kucanje dopinškog kontrolora na kućna vrata okrenulo mu je u hipu karijeru naglavačke. Ma, što karijeru - život! Jer vaterpolo mu je bio baš to - život.
Umjesto da nastavi voditi vodene borbe iz kojih je u velikoj većini on izlazio kao pobjednik, morao je krenuti u nove, njemu nepoznate i neutrenirane, one pravne, pa su mu odvjetnici preko noći postali novi suigrači. Iz te borbe, nažalost, nije uspio izaći kao pobjednik.
U vrijeme kada se dogodio prvi korak u dopinškoj kalvariji, a zbio se u travnju 2015. godine, tek nekoliko sati po povratku iz Crne Gore gdje je u Svjetskoj ligi odigrao posljednju utakmicu - do minule subote - i to u kapici hrvatske reprezentacije, Nikša Dobud bio je bez premca najdominantnija vaterpolska figura na dva metra. S još nenavršenih 30 godina, u naponu snage od koje su tek trebali profitirati i Jug iBarakude. Protivničke bekove razgrtao je kao da su niža uzrasna kategorija, a kako je nepisano pravilo svake škole koju prolaze braniči da im centri ni pod razno ne smiju zabiti gol, onda su uglavnom pribjegavali liniji manjeg otpora te se pod njegovom snagom sklanjali u "kućicu" za isključene igrače.
Nešto se sprema
Toliko je dobra bila dubrovačka neman, ali onda je FINA rekla - stop. Crvenu palicu u zraku držala mu je sljedeće četiri godine, bez mogućnosti da uopće trenira osim u svom aranžmanu. Iskreno, nismo previše bili stajališta da će uspjeti, da će se vratiti jer, hej, to su četiri pune godine. Cijela srednja škola. A kada se vrati, bit će u 34. godini, da ne kažemo poznoj.
Međutim, kako iz mjeseca u mjesec, pa iz godine u godinu vijesti iz Dubrovnika nisu donosile ništa novo, to je već bio znak da nešto sprema. Veliki povratak, budimo precizniji. Potom je došao rujan 2018. godine i vijest iz Italije da je Nikša Dobud potpisao za Pro Recco. Molim, što, kako? Odavno je prošao travanj, šala definitivno nije bila. Nikša Dobud vraća se.
Samo, morao se strpjeti još sljedećih pet mjeseci da bi se tek kroz treninge pridružio najtrofejnijem europskom vaterpolskom klubu po želji čovjeka s kojim je tako dobro surađivao, Ratka Rudića, a onda još dva da konačno može i zaigrati nakon pune četiri godine. I došao je tako 13. travnja 2019., točno dan nakon što mu je kazna istekla, i Nikša je opet bio tamo gdje je najbolji - u bazenu. U gradu s 1000 bazena, Budimpešti, gdje je njegov Recco s 13:7 pokazao Fradiju (Ferencvaros od milja) tko je gazda grupe.
Treba li, pobogu, novinaru bolji povod da radi svoj posao?
Nije se zapustio, uporno je radio na svom povratku (Marko Jurinec/PIXSELL)
Dogovor je bio da se čujemo u nedjelju oko 17 sati. Nema problema, odgovorismo. Zovemo tada, ali Nikša se ne javlja, zovemo 45 minuta kasnije, ni tada. Ma, mora da je pridrijemao, pomislimo, nedjelja je, čovječe. Javit će se on već.
Dva sata kasnije uzvratio je poziv pomalo uspavanim glasom. Nismo se prevarili.
"I sebe sam iznenadio, ha-ha. Ma, imali smo rano avion iz Budimpešte, pa sam morao nekako nadoknaditi."
Jasno, sada se ipak mora iznova upoznati i s takvim putovanjima.
"Čak nam je Ratko dao i u ponedjeljak ujutro slobodno, što nije tipično za njega", dodao je u nastavku zbog čega mu se odmah promijenila boja glasa.
Namjera nam je bila najprije priupitati za prve dojmove nakon povratničke utakmice poslije prospavane noći, ali morali smo se malo korigirati. Onda, kakvi su dojmovi nakon prvog prospavanog dana?
"Završila je i ta utakmica koju sam dugo čekao, nekako se sve dobro odigralo na kraju i zadovoljan sam što sam se vratio. Mislim da će mi sada biti puno lakše igrati, uz sve ostalo, sada kad sam konačno opet "unutra"."
Rađenov slučaj
"Očevici" kažu da ste izgledali kao da je vrijeme bilo stalo, kao da niste propustili ni trening u ove četiri godine. Jednom riječju, koju smo ranije već upotrijebili, da se dominirali.
"Počeo sam utakmicu u prvoj postavi i prvih nekoliko napada bio sam malo rezerviran dok nisam ušao u ritam. Poslije sam nadošao, vratio se osjećaj. Izborio sam dosta isključenja (pet nap. a.), zabio dva pogotka, iznudio peterac... Moram reći da sam zadovoljan svojom igrom, ali prije svega time što smo pobijedili jer Fradi je jedan od najvećih konkurenata u Europi. Malo jesmo lošije krenuli, ali na kraju smo izdominirali."
Vratimo sada vrijeme četiri godine unatrag. Kako je bilo prihvatiti nemilu činjenicu da više ne smijete kročiti u bazen? Znamo, grozno, ali kakvo je bilo stanje s glavom?
"Preko noći se promijeni život, odjednom vam netko u uzme nešto u čemu ste godinama, to nije otkaz na poslu, nego doslovno ukidanje prava na rad. Kazna je bila šokantna, izgledalo mi je kao cijela vječnost jer to nisam mogao ni zamisliti. Bio sam toliko razočaran, što je i normalno."
Nikša tu nije napravio pauzu, nastavio je govoriti u dahu, ali namjera nam je bila pitati što ga je držalo sportski živim, da ne prelomi da je to kraj?
"Duboko u meni ostala je želja za povratkom i kako je vrijeme prolazilo, potrudio sam se da ostanem u sportu, išao sam na bazen, u teretanu, vozio bicikl, igrao košarku s veteranima Gira s kojima sam imao termine u dvorani. Nisam, jednostavno, htio prestati. Ostao sam u formi i potom su počeli prvi kontakti prije godinu i pol dana o stvarnom povratku. Javio se Pro Recco, napravili smo plan. Prije osam mjeseci ušao sam u ozbiljne pripreme, išao sam u Zagreb i radio individualno s Perom Kuterovcem kojemu se zahvaljujem, s njim sam proveo četiri radna mjeseca i puno mi je pomogao prije odlaska u Italiju."
Sa svojim dubrovačkim suigračima slavi olimpijsko zlato iz Londona (Grgo Jelavic/PIXSELL)
Kako je jednom sportašu koji je tada "u kazni" bio još velikih 18 mjeseci bilo javiti se na poziv u kojemu su sugovornici bili ljudi iz Pro Recca?
"Ugodno sam se iznenadio, oni su bili korektni i poziv takvog kluba mora vas malo ostaviti zatečenima, pogotovo nakon toliko vremena. Razmišljao sam i kad sam rekao da hoću, više nije bilo povratka. To me nekako i dodatno motiviralo."
Nije, jasno, samo zvao Recco.
"Kako se bližio kraj suspenzije, stizale su ponude, među njima i splitskog Jadrana kojemu se zahvaljujem. Zvali su iz inozemstva, no već sam s Talijanima dogovorio uvjete."
FINA-ina antidopinška agencija bila je prilično zauzeta s "nestašnim" vaterpolistima kada se dogodio Dobudov slučaj. Jedva mjesec dana kasnije tadašnji srpski reprezentativac Nikola Rađen suspendiran je zbog uzimanja kokaina. Rađen je kasnije priznao krivnju i kazna mu je prepolovljena na dvije godine. Biste li sada, poučeni tim iskustvom, nešto promijenili u borbi za pravdu?
"To su dva različita slučaja. Moj je najmanji dopinški slučaj. Možda bih promptnije reagirao jer ja sam očekivao opomenu, a oni su bili rigozorniji. Zatražio bih novo tesitranje odmah sljedeći dan, no sve se u životu događa s razlogom, a meni je sada najbitnije da sam se vratio. Međutim, kažem, moj slučaj i Rađenov nemaju veze."
Ali svakako ima veze da se četiri godine čuvao od svih udaraca koji se dijele pod vodom i iznad. Stoga, koliko biste procijenili da ima još pravih vaterpolskih godina u vama?
Idem na Maltu
"Tek sam odigrao prvu utakmicu i ona me ne smije zavarati. Moj je povratak duži proces, moram ostati na zemlji, raditi dalje i ne misliti da sam sada ne znam što, već dokazivati se iz dana u dan i nastojati da Pro Recco ostvari svoje ciljeve, što je primarno. A sad, koliko godina, dvije, tri ili pet, ne znam. Sigurno da mi je vaterpolo nedostajao i da bih htio igrati što duže. Utjecat će tu i ozljede, a onda će vrijeme pokazati. U svakom slučaju htio bih igrati još dvije-tri godine mimimalno."
Sva sreća pa su centri najzaštićenija vaterpolska vrsta (cinizam).
"Ha-ha, malo se vrat ohladio u ove četiri godine, pa bi moglo to duže potrajati."
Dugo bi mogao potrajati i Nikšin boravak u Genovi jer nakon ove sezone Klub ima opciju zadržati ga još dvije, što nekako sumnjamo da to neće učiniti. U 34. godini ovo mu je i prvo inozemno iskustvo, pa... Kako je onda igrati vani?
"Cijeli život bio sam u Jugu i ovdje sam stvarno primljen vrhunski te se moram zahvaliti svima, suigračima, pogotovo Luki Bukiću i Marku Bijaču koji su mi pomogli po dolasku. Ovdje sam sada s obitelji, gradić je miran, uz more u Liguriji, uživam..."
Bijač i Bukić, dakle, pomogli su puno u aklimatizaciji na Genovu, a Ratko Rudić još više u igračkom povratku. Donedavno je talijanski prvak bio srpska kolonija, sada uz Talijane primat drže Hrvati.
"Povezao je mene i Ratka nekako život, on stvarno radi svoj posao odlično i drago mi je da sam tu s njim. Nadam se da možemo pomoći ovom klubu zajedno."
Još kada bi opet kao nekad pomagao reprezentaciji. Pričamo o Nikši, naravno.
"Za ovo ljeto sigurno sam zauzet."
Tu smo ga prekinuli s potpitanjem: "Malta?"
"Tako je, dobio sam ponudu, igrat ću ljetnu ligu što je dosta dobra stvar za mene jer imam za odigrati još šest utakmica do kraja sezone (prijavljen samo za Ligu prvaka nap. a.) i odlučio sam da bi bilo loše da opet radim stanku od nekoliko mjeseci. Htio sam ostati u ritmu utakmica i treninga prije sljedeće sezone, stoga sam prihvatio poziv. A, što se tiče reprezentacije, nikad ne reci nikad.
Jeste li oko toga već pričali s izbornikom Tuckom?
"Bili jesmo u kontaktu ovih godina, više ovako neslužbeno, ali ništa konkretnije još uvijek."
Put ga je opet spojio s velikim Ratkom Rudićem (Sanjin Strukic/PIXSELL)
Kad smo već u tom dijelu koji kontrolira Savez, je li vam itko iz HVS-a dao podršku nakon one, normalno, inicijalne?
"Gledajte, kada se takve stvari dogode, normalno je da se ljudi nekako distanciraju od vas. Ne optužujem Savez ni ikoga, ali tako je bilo u tom trenutku. I ja sam se malo povukao sa strane, ne zamjeram nikome ništa, ali nekakvih kontakata i nije bilo. Kažem, nemam ništa ni protiv koga, situacija je bila osjetljiva. Ja sam odradio svoju kaznu i gledam samo naprijed."
Nekako nas golica vidjeti Nikšu opet u hrvatskoj kapici, pa smo ostali uporni, možda i dosadni. Dogodi li se odnosno vrati li se, pazite kakva će to biti konkurencija. Čisto da se ne uvrijedi Duško Pijetlović, ali od četiri najbolja centra na svijetu Hrvatska ima trojicu. Možda da probamo patentirati igru s dva centra?
"Ha-ha, da... Ne znam, ne bih još išao tako daleko i najavljivao reprezentaciju. Mi smo dobro pokriveni na centarskoj poziciji, uvijek smo bili kroz povijest. Josip i Luka odlični su, meni je sve to još malo "friško" i što god da se dogodi, bit će dobro."
A sad kad se Nikša vratio, dobro je sve.
