Djeca su vrištala, umirovljenici pili 'kratke', napetost je rasla. A kad je u Dom kulture Mrkopalj ušao dečko u zelenoj jakni, nastao je delirij!
"Dođi Jakove, ponosu naš, da ti susjeda pusu da!", zaletjela mu je u zagrljaj umirovljenica.
"Osjećam se kao heroj ulice, što i nije daleko od istine, jer živim dvije kuće dalje. Dokazao sam da se nešto može napraviti ako si uporan. Prije pet godina svi bi se smijali kad bi čuli da će svjetski prvak biti iz Hrvatske... Uspio sam!", rekao je Jakov Fak, dodavši da je priča da skuplja plastične boce bila šala, zbog koje mu je žao slovenske novinarke koja je nasjela.
"U Njemačkoj, za vrijeme SP-a, imali smo sponzorsku vodu, a kako je cijela reprezentacija živjela u kući zajendo, puno smo je popili. Žena, čija je kuća, sakuplja boce, pa smo ih joj spremali. Novinari su radili sa mnom intervju, pa kad su ih vidjeli, u šali sam rekao da su moje... Sad mi je žao što je tako ispalo, odsad ću uvijek biti ozbiljan."
Djeca ga obožavaju, obukla su majice s njegovim likom i strpljivo čekala autogram. Većina ih je, na njegovom putu... Većina klinaca u Mrkoplju ionako i trenira skijaško trčanje.
"Sretan sam kad vidim malu djecu da uživaju, da im mogu biti pozitivan primjer. Mogu im ispričati puno toga, prošao sam kroz teške, ali i vrlo lijepe trenutke."
Bend je redao 'Lupi petama', 'Ruža hrvatska'...
"Nisam Slovenac, ja sam samo Hrvat sa slovenskom putovnicom! Gledajmo to kao posao, kao tvrtku koja je izašla na strano tržište kako bi uspjela. Usput, olimpijska bronca mi je ipak draža", dodao je Fak.
Otac Mario slagao je stolce za proslavu s 300 sumještana, najbolji prijatelj Petar brinuo za sigurnost, susjed je točio piće, prijatelj iz Zagreba donirao kobasice, a djevojka Mateja pratila svog heroja.
"Slavlje će trajati do jutra, a ja moram vratiti kući, moram napisati diplomski do ponedjeljka. Ali, bar su na toplom, moj je Jakov na antibioticima."
