Većini nas putovanja predstavljaju luksuz, prvenstveno zbog novca. Ako su tu i djeca, najčešće ćemo ih odgađati dok svi članovi obitelji ne budu dovoljno veliki da nam odlazak u stranu zemlju ne bude kompliciran. Ili ih jednostavno nećemo voditi sa sobom. Kod Finderleovih nije tako. Putovanja su im nasušna potreba, a dobna granica ne postoji. Putuju svi - od onih koji još nose pelene pa do onih najstarijih. U ovom slučaju to su i dalje vrlo mladi ljudi (gledamo li godine), ali iskustvom - izuzetno bogati, što velikim dijelom mogu zahvaliti couchsurfingu. Ako, pak, ne idu nigdje, dovode svijet kući. Vrata njihovog četverosobnog stana u Pazinu uvijek i svima su otvorena. U 12 godina ugostili su preko 300 ljudi, a i sami su proputovali mnogo.
(FOTO: Privatni album. Turska)
Jana (39) je arhitektica koja projektira obiteljske kuće, Anton (38) je gradski službenik. Iako vole svoje poslove to niti blizu nije ono što ih određuje. Volontiraju, stvaraju, putuju i svoju djecu - Jana (18), Jakova (14) i sedmogodišnju Julku uče da su bogatstvo ljudi te da jedni drugima trebamo biti na prvome mjestu. Razgovarali smo s Janom koja nam otkriva da ljubav prema putovanjima nosi iz svoga obiteljskog doma u Daruvaru.
"Ja sam kao tinejdžer putovala s roditeljima. Tata je shvatio da je to najbolji način da ostanemo bliski, intenzivno smo se družili i bilo nam je zabavno zajedno. Išli smo na putovanja autom po Europi, s minimalnim budžetom. Kako su oni prosvjetni radnici, bili smo na putu svako ljeto preko mjesec dana. A druga stvar su naravno knjige, željela sam posjetiti mjesta o kojima sam čitala. Osim tih velikih putovanja i muž i ja volimo i male izlete, istraživanja u našoj okolici, planinarenja, sve su to putovanja".
- Koliko ste zemalja posjetili?
Kao obitelj dvadesetak.
- Putovali ste i kada su djeca bila mala. Koliko je to zahtjevno?
Pa traži malo prilagodbe, ali djeci je zapravo dobro kad su s nama, bez obzira gdje. Dečki su jako voljeli putovati dok Julka malo teže podnosi vožnju u autu, ali onda dugačke ture odvozim noću da njoj bude lakše. Meni je najdraži dio tih putovanja prilika za razgovor, volim pričati s djecom.
Uvijek pokušavamo naći razne sadržaje, da svakome nešto bude zanimljivo. A ponekad se od nečega mora i odustati, iz nekih muzeja izađemo nakon pola sata jer su im jednostavno predosadni. Ipak, sva djeca vole pričati o putovanjima i raduju se novima.
(FOTO: Privatni album. Turska)
- Kako ste se susreli s couchsurfingom?
S couchsurfingom smo počeli slučajno, naletjela sam na tu stranicu 2007. kad sam tražila smještaj u Crnoj Gori, malo smo doma pričali o tome i registrirali se. Smještaj tamo nismo uspjeli naći, ali su nam uskoro ljudi počeli dolaziti u našu kući i to nam se svidjelo.
- Kako couchsurfing izgleda u praksi?
Ljudi naprave svoje profile i u njih unesu svoje podatke o interesima, poslu kojim se bave, hobijima, o onome što mogu pružiti gostima. Kada nekuda putujute pregledate profile ljudi u tom mjestu i ako vam se netko čini ugodan i zanimljiv pošaljete mu zahtjev da vas primi ili bar da vam pokaže grad.
Nakon što i on pregleda vaš profil može odlučiti da li će vas uzeti ili ne. Nakon što se ljudi upoznaju uživo ostavljaju jedan drugome reference, to je zapravo najsigurniji dio Csa, tu preporučate je li netko siguran, i pišete o svom iskustvu s njim. Kada pretražujete profile bitno je pročitati te reference.
(FOTO: Privatni album. Maroko)
- Koliko ste ljudi dosad ugostili?
U ovih 12 godina kroz kuću nam je prošlo oko 300 ljudi. Također i mi smo boravili kod puno njih na našim putovanjima. Ti ljudi su vrlo raznoliki; studenti, mladi parovi, obitelji, dugotrajni putnici koji putuju godinama, obitelji s djecom, penzioneri...
- Jeste li s nekima od njih ostali prijatelji?
Da, postoje neki s kojima se viđamo već godinama, to su uglavnom ljudi iz Hrvatske i okolnih zemalja. Također i neka prijateljstva s ljudima koji žive u Istri su počela upoznavanjem preko couchsurfinga, nakon što bi ugostili iste ljude koji su nas međusobno upoznali.
(Na fotografiji je par iz Čilea koji je odsjeo kod Finderleovih. Jana i Julka ih uče peći ajvar).
- Couchsurfing je puno vise od pružanja smještaja potpunom strancu. Što za vašu obitelj znači?
Couchsurfing nam je dosta promijenio život. Iako to nije prečesto, možda jednom mjesečno nam netko dođe u goste, pruža priliku da djeca upoznaju različite ljude i različite životne stilove. Meni isto puno znači promjena svakodnevnih tema u razgovoru, volim čuti nove ideje, naučiti nešto, ili se jednostavno opušteno družiti. Ponekad nam gosti skuhaju neku zanimljivu večeru tipičnu za svoju zemlju.
Kada nam dođu muzičari dečki redovno sviraju s njima. Vole im i pokazivati grad, opušteno sa svima pričaju engleski koji su baš zbog CSa dobro naučili. A dobar je osjećaj i da pomažeš nekome. Također, veseli me kad se ljudi dive nekim skrivenim mjestima koje sami ne bi mogli naći.
- Imate li anegdota koje biste podijelili s nama?
Imali smo jako puno raznih doživljaja, uglavnom vrlo pozitivnih. Bilo mi je zanimljivo kad nas je ugostio čovjek u Maroku u stanu bez namještaja, imao je samo tepihe na podu. Kao arhitektici bilo mi je zanimljivo vidjeti kako izgledaju kuće u pojedinim zemljama. Jednom smo ugostili 16 ljudi istovremeno, organizirala sam planinarenje po Istri, i u toj gužvi smo jednu curu zaključali u našem stanu i otišli bez nje. Nakon pola sata je shvatila da se ne zafrkavamo i da smo je stvarno zaboravili pa je zvala da dođemo po nju.
- Jan je nedavno dobio nagradu za najboljeg mladog volontera u Pazinu. I Jakov volontira. Vjerujem da će i Julka njihovim stopama. Kako ste odgojili tako dobru djecu?
Moj muž puno volontira i zapravo su uz njega počeli volontirati, nekada su to bile eko akcije, nekada markiranje planinarskih staza, neke radionice za djecu na kojima su i oni sudjelovali pa vjerujem da su najviše naučili iz tog njegovog primjera. Jako mi je drago kad vidim da uživaju u tome. A druga stvar, tim volontiranjem zapravo podižu i kvalitetu svog života jer su aktivni preko udruga koje se bave mladima, Jakov puno pomaže u Društvu naša djeca Pazin, a Jan u udruzi mladih Alarm. Voli pomagati oko organiziranja koncerata i stvari koje su mu zanimljive.
(Jan i prijatelji u akciji čišćenja okolice Pazina)
- Kojim vrijednostima ste ih naučili?
Pa nadam se da sam ih naučila da je lijepo pomagati drugima. Da uživaju u tome.
- Kako je djeci živjeti u obitelji koju stalno posjećuju stranci?
Jan planira biti na couchsurfingu kad odraste, Jakov se baš veseli kad dolaze gosti, odlično priča engleski s njima, oba vole kad dođe netko tko svira pa skupa sviraju.
(FOTO: Privatni album. Kod kuće)
- Vrlo ste svestrani. Slikate i pišete pjesme, izdali ste i zbirku, Jakov (18) i Jan (14) sviraju u bendovima, Julka (7) je odlična u penjanju, a vaš muž aktivan u raznim udrugama.Kada stižete uz svoje poslove i svakodnevne školske obveze? Kako izgleda prosječan dan u vašoj obitelji?
Svakodnevnica nam izgleda uobičajeno, posao i škola. Poslijepodne su još i razne sportske aktivnosti, no srećom u malom gradu djeca to sve sama odrade pješke. Dečki su si uz dopuštenje susjeda uredili prostor u podrumu i tamo imaju probe bendova poslijepodne, u tome uživaju. Ja se nažalost ne uspjevam puno baviti svojim hobijima, no kada me uhvati inspiracija uzmem si vrijeme za sebe.
Dečki su već veliki pa puno pomaže što i oni preuzmu dio brige oko sestre i odrađuju svoj dio kućanskih poslova. Večernja rutina nam je čitanje, a često dok čitam kćeri uz nas se zavuče i Jakov.
Vikendom pokušavamo uživati kao obitelj, otići na neki izlet, planinarenje ili bar šetnju okolicom. Volimo i zajedničko gledanje filmova, lani smo u zimskim večerima često gledali stare klasike, bilo ih je lijepo ponovo pogledati u društvu djece. Inače pokušavamo ograničiti vrijeme koje djeca provode pred ekranima, najčešće tako da ih fizički maknemo.
(FOTO: Privatni album)
TV nemamo, a laptop muž odnese pa kada nema tih "ometala" djeca puno više vremena provode u nekim kreativnim aktivnostima, igranju, crtanju ili modeliranju. Često im i prijatelji dolaze na igranje pa svi skupa naprave kaos u stanu, ali ih pustimo jer vidim kako im se mašta razmaše dok grade kućice od namještaja i slično, kaže nam Jana.
