"Božićno čudo" - tim se riječima najčešće opisuje primirje 1914., kada su barem na jedan dan utihnuli topovi i puške. Duboko ukopani u rovove, jedni nasuprot drugih, njemački i britanski vojnici počeli su pjevati božićne pjesme. Ubrzo se iz rova u rov dovikivalo "Sretan Božić", a ujutro su, na nezadovoljstvo zapovjednika, počeli izlaziti na "ničiju zemlju". Na kraju su odigrali i nogometnu utakmicu.
I usred surovog rata koji je odnio 16 milijuna života, Božić je uspio izvući ono najbolje iz ljudi i pokazati svu snagu čovječnosti. Barem za blagdane, ljudi zaboravljaju na svakodnevne brige i sitne razmirice te gledaju kako mogu učiniti nešto za bližnje.
A ponekad im u tome pomogne i pravo čudo.
Na Badnjak pronašli dijete usred pustinje
Na Badnjak 1931. Ed i Julia Stewart su se vraćali kući kada im je usred pustinje u Arizoni pukla guma. Dok je suprug mijenjao gumu, Julia je malo prošetala. Odjednom je spazila staru kutiju za šešir. Otvorila ju je i našla potpuno zdravu djevojčicu. I danas, vjerojatnost da 15-ak kilometara od Superiora, najbližeg mjestašca, netko stane i na vrijeme nađe ostavljeno dijete je astronomska. No da 1931., na Badnjak, netko stane na slabo prometnoj cestici, i to baš na pravom mjestu, nije ništa manje od čuda. Stewartovi su odveli djevojčicu u gradić, a za njezino posvajanje javilo se 17 parova. Sharon Elliot odrasla je i zaposlila se u zrakoplovnoj industriji, što je čudo samo za sebe, s obzirom na to da u SAD-u žene i nisu baš imale priliku ravnopravno raditi.
Umrla, pa odjednom oživjela nakon porođaja
Na Badnjak 2009. Tracy Hermanstorfer bila je pred porođajem. No odjednom, stalo joj je srce. Liječnici bolnice u Colorado Springsu odučili su hitno poroditi dijete carskim rezom. No novorođenče je bilo slabo, a puls mu je bio sve tiši i tiši. Dali su umirućeg dječaka tati, da se oprosti sa sinom. U sljedećem trenutku, Tracyno srce počelo je kucati, a normalizirao se i puls njihova novorođenog sina. Oboje su se potpuno oporavili, a mama čak nije imala nikakve posljedice što je četiri minute bila klinički mrtva.
Pao sa 47. kata, probudio se na Božić
Alcides i Edgar Moreno su 2007. radili kao perači prozora na njujorškom neboderu. Odjednom, njihova platforma je pukla i sunovratili su se sa 47. kata. Egdar je poginuo, no njegov brat ne samo da je preživio nego je sjedio kad je došla hitna pomoć. Odveli su ga u bolnicu i operirali... Uglavnom sve. U sljedećih 18 dana, Alcides je pao u komu, a prošao je devet teških operacija. Mnogi su tvrdili kako je čudo što je preživio pad. Čak i fizičari, koji riječ čudo ne koriste olako, kažu kako "naše tijelo ne bi trebalo preživjeti takav pad". Liječnici su bili mnogo jasniji: "Ako vjerujete u čuda, ovo je jedno od njih", jasan je dr. Philip Barie, šef kirurgije koji je operirao Alcidesa Morena. A onda se probudio iz kome na sam Božić, potpuno priseban. Ipak, za očekivati bi bilo da nakon pada sa 120 metara na beton Alcides ostane doživotno u kolicima? Pa, možda i bi, ali Alcides ne samo da je prohodao nego je od tada i otrčao nekoliko dobrotvornih maratona...
Spasio 14.000 ljudi
Strahujući od masakra, tisuće korejskih civila 1950. navalilo je na luku u Hungamu, tražeći mjesto na brodu. No dok su došli, većina brodova je već otišla, a i oni koji su ustali bili su pretrpani i nisu smjeli uzimati civile. Ipak, Leonard LaRue, kapetan trgovačkog broda Meredith Victory, nije previše mario ni za propise, ni za opasnost, pa čak niti za "detalje" poput nosivosti. Iako je njegov brod bio atestiran za 59 ljudi, LaRae je pustio da se ukrca 14.000 izbjeglica. Svjedoci govore kako su bili toliko tijesno naslagani na palubi i u tovarnom prostoru da nisu mogli niti sjesti. Usred rata, ploveći miniranim morem, nakon dva dana doplovio je do otoka Geoje na Božić. Ne samo da nitko nije poginuo tijekom opasnog putovanja nego je doplovio s više ljudi nego što je krenuo. Pet žena se porodilo tijekom plovidbe.
Preživjela tri dana pod snijegom
Tjedan dana prije Božića 2008., usred katastrofalne snježne oluje (čak i prema kanadskim kriterijima), Donna Molnar otišla je po namirnice za kolače. No nije se vratila. Obitelj je obavijestila policiju koja je pokrenula potragu i ubrzo su našli njezin automobil na zabačenom parkiralištu. Nje nije bilo i mnogi su pretpostavljali najgore, s obzirom na to da nema šanse da pješak bez ikakve zaštite preživi nemoguće uvjete. Mislili su kako je mrtva, zatrpana pod snijegom. I bili su polovično u pravu - tri dana nakon što je otišla od kuće spasilački pas našao je nestalu ženu ispod metra snijega. Bila je živa, potpuno svjesna, iako teško pothlađena (temperatura joj je pala na 30 stupnjeva Celzijevih). U bolnici su joj sanirali ozebline, a tek na Badnjak više nije bila u životnoj opasnosti. Kasnije je objasnila kako je pala u snijeg nakon što je krenula po pomoć, jer joj je ralica zatrpala automobil. Nasreću, snijeg koji je napadao oko nje djelovao je kao toplinski izolator.
