Anketa provedena u srcima Hrvatskog naroda jasno daje na znanje tko je taj tko Hrvatskoj može povratiti izgubljeno dostojanstvo.
Devedesetih smo morali oružjem braniti slobodu i nezavisnost, a danas smo u mogućnosti to isto učiniti samo s olovkom.
Hrvatska je danas vjerojatno u još težoj situaciji nego u vrijeme Domovinskog rata. Tada je bilo jasno tko je neprijatelj, pa se Hrvatski narod veličanstveno obranio i dokazao da, kada je složan, nema te sile koja ga može poraziti.
Zaboravili smo međutim da je stečeno lako prokockati te smo se 2000. godine vratili na ishodišne pozicije. Instrumenti porobljavanja i ponižavanja naroda su sve perfidniji, tako da prosječan čovjek teško može vidjeti koje opasnosti vrebaju pod krinkom takozvane liberalne demokracije. Gotovo da u Hrvatskoj nema medija koji se ne natječu u tomu da što više obezvrijede i ponize sve što ima Hrvatski predznak.
Došli smo do apsurda da se gleda raspored i broj kockica na vjekovima staroj Hrvatskoj šahovnici. Bojim se da bi, ako se ovako nastavi, uskoro mogli srušiti i Markovu crkvu jer kao što znamo tamo je prvo polje bijelo, a to onda neminovno smrdi na ustaštvo i genocidnost Hrvata.
Kako bi sačuvali svoju domovinu, izađimo na izbore i izaberimo čovjeka kome je Hrvatska više od vlastite promocije i interesa. U nedjelju ne biramo manekenke i manekene, poduzetnike i šarmere bez pokrića, nego biramo državnika koji će nas zastupati u izuzetno teškom vremenu za Hrvatsku opstojnost. Stoga pozivam sve one kojima je Hrvatska draga da u nedjelju izađu na izbore i glasuju srcem i razumom.
Već danas se pripremite za glasovanje i nemojte misliti da o Vama ništa ne ovisi. Potrudite se i odajte poštovanje Hrvatskim braniteljima koji su podnijeli najveću žrtvu u stvaranju danas još uvijek naše Hrvatske.
Što je naših pola sata prema svoj tuzi i boli koju su ti isti propatili i sada se pitaju zašto. Izađimo složno i vratimo dostojanstvo koje zaslužujemo. Nemojmo dopustiti da nama vladaju neprijatelji. Kako je vrijeme dragocjeno riješimo pitanje pobjednika u prvom krugu, a i uštedjet ćemo novac kojeg ionako katastrofalno nedostaje.
Kako u javnim medijima nema istinitih i objektivnih informacija o predsjedničkim kandidatima, predlažem Vam vrlo dobre stranice gdje možete saznati puno više te na osnovu toga i lakše donijeti odluku.
Branko Ivanković
www.panorama360.hrwww.hrvati-amac.com
Stvarnost Na ovome mjestu trebala bi uslijediti ‘reinterpretacija kandidata' kao i u slučaju ostalih sudionika u izbornoj utrci. Međutim, u Tuđmanovom slučaju to je neizvedivo; u njega naime nema ničega što bi se moglo reinterpretirati kao u slučaju Vidoševićeve 'uspješne' poduzetničke karijere, Bandićeve gradonačelničke uspješnosti, Pusićkina 'liberalizma' i borbe za prava pojedinca, Hebrangove odlučnosti i inicijativa koje su dosad nisu mogle doći do izražaja ili Primorčeve super-uspješne znanstvene karijere (a o onoj ministarskoj da i ne govorimo).
Postavljati pitanje 'Tko je zapravo Miroslav Tuđman' posve je besmisleno nasuprot posvemašnjoj smislenosti postavljanja tog istog pitanja za npr Dragana Primorca ili Nadana Vidoševića.
Čini se dakle, da s ulaženjem u detalje životopisa, karijera, društvenih položaja koje su zauzimali i rezultata koje su pri tom postizali, razlika između Tuđmana i ostalih kandidata postaje sve veća. Svi njegovi konkurenti pokušavajući se predstaviti kao svemogući moderatori stvarnosti (ali još više budućnosti) zapravo se uspijevaju prikazati kao scenski zabavljači čije se riječi zaboravljaju nakon predstave jer sve je to ipak samo - kazalište.
Miroslav Tuđman je zauzimao važne položaje u vladi svog oca i iako su se na tu činjenicu mrštili svi, od britanskih i američkih tajnih službi do domaćih dušobrižnika zaduženih za demokraciju nitko i nikada nije njegovu obavljanju posla našao ni najmanje zamjerke.
Tuđmanovo ime ne veže se ni za kakve afere, osobe iz polusvijeta (kao što je to slučaj s današnjim predsjednikom), neobjašnjivu imovinu i tome slično. Miroslav Tuđman jedini je od kandidata bio na političkim funkcijama u vrijeme kad nije bilo zabune niti diskusija oko toga što je hrvatski interes i kako raditi na njegovu realiziranju.
U sadašnje vrijeme kad su razumne diskusije zamijenili jalovi kompromisi te kakofonija 'razmjene mišljenja' u kojoj nitko ne sluša nikoga drugog osim vlastitih interesa, a vrlo često i interesa koji su za Hrvatsku pogubni, nema kandidata osim Miroslava Tuđmana koji s pozicije 'hrvatskog interesa' bolje može razumjeti potrebe vremena koja nailaze.
Zbog svega ovoga čini nam se da unatoč skepsi s kojom mediji pišu o Tuđmanu (nedovoljno energičan) ili pojedinim mišljenjima o tome da u usporedbi s kandidatima koji imaju veće izborne fondove Tuđman nema šansi, među kandidatima za predsjednički položaj nema kandidata s više integriteta i iskustva potrebnog za ovaj posao.
Jedini način da ga se dovede to toga jest izaći na izbore i glasovati bez obzira što mislimo da će učiniti netko drugi.
Umjesto uobičajenog pitanja i sugestije odgovora - glasovati 'za' ili ne glasovati ovdje slijedi samo jednostavna tvrdnja: na predstojećim izborima nema racionalnijeg izbora od Dr Miroslava Tuđmana.
