1. Počinjete pljeskati kada ljudi ulaze u birtiju. Onima koje poznajete uzvikujete ime, nakon toga urlate nezaobilazno: 'Jaaaviii seee!' Kako večer promiče tako ulazite i u raspravu sa konobarom, na čije odbijanje da vam da nešto popiti na dug reagirate s jednim dugim zviždanjem. Policija dolazi negdje oko fajrunta i to je trenutak u kojem vaši primarni instinkti govore kako se treba boriti ili bježati.
2. Za vrijeme seksa vičete 'Slaven Bilić!' Zbog nekog neobjašnjivog razloga vam kroz glavu prolaze najveći uspjesi hrvatskog sporta. Možda je to bog toga što ste prvo misli o sportu koristili kao prokušano sredstvo za odvraćanje orgazma, ali ste nakon nekog vremena shvatili kako u njima uživate jednako kao i u seksu. A i 'Slaven Bilić!' zvuči baš nekako jako.
3. Dajete ime vlastitom djetetu po lijevom beku vaše momčadi, jer su vaši frendovi već dali imena svojoj djeci po najboljim igračima. Smatrate kako je Liga prilično dobro ime za curicu.
4. Kada dolazite na posao obavezno se prekrižite. Raširenih ruku pozdravljate sve prisutne, te se grlite s kolegama iz svog odjela. Govorite svima kako danas moraju dati sve od sebe, kako je ovo prilika koja se ne propušta. Na čuđenje šefa koji počinje misliti kako mu želite uzeti posao.
5. Imate svoj sretni par čarapa koji ne skidate kada se nešto važno događa u vašem životu. A to je obično neka utakmica. Kako se natjecanje bliži kraju, više ga niti ne perete, a u strahu da ga netko od ukućana slučajno ne stavi u mašinu, niti ih ne skidate.
6. Niste se u stanu sjetiti kada je rođendan vaše cure ili koliko vam majka ima godina, ali znate statistike finala Hrvatskog kupa 1993. Štoviše, u stanju ste te statistike izreći u stilu Ivice Blažička urlajući u ekstazi na svim najjačim mjestima.
7. Presvlake na sjedalima vašeg automobila, pepeljara u dnevnom boravku, jastučić na kauču, majica vaše jednogodišnje kćeri, privjesak za ključeve vaše astre i vrpca za mobitel imaju istu boju i isti grb. Onaj najljepši. I nije vam jasno zašto vaša supruga prigovara kako se ne uklapa uz ostatak stvari koje posjedujete.
8. Susjedi su zvali policiju žaleći se na buku iz vašeg stana dok ste gledali utakmicu. Sami. Što je čudnije, zvali su ih susjedi iz susjednog ulaza, ali ne stižete o tome razmišljati, jer ste upravo žrtva prave policijske represije nad navijačima. A, zabogamiloga, gledali ste vaterpolo.
9. Za prošli poraz vašeg kluba krivite samog sebe. Sve bi se drugačije dogodilo samo da niste sjedili na krivoj fotelji i da ste se za odlazak na wc strpjeli do poluvremena. Teško vam je suočiti se sa samima sobom u ogledalu. Obećavate kako će sljedeći put sve stvarno biti drugačije.
10. Bez obzira na krizu, recesiju, kroničnu besparicu i nedostatak ikakve perspektive, te smisla vi i dalje plaćate klupsku članarinu i godišnju kartu. To ste napravili s nekoliko gradskih klubova, iako je na pola utakmica u sezoni besplatan ulaz zbog manjka interesa publike i slabe kvalitete lige.
