Jedan od onih koji se okušao na obje strane, i ovdje i tamo, ali uvijek na visini, 35-godišnji je Zagrepčanin Jagor Koprek. On je za 24 sata ispričao neka svoja iskustva perača prozora na visokim zgradama u Zagrebu i u kanadskom Vancouveru.
"Ima svega, ali trudim se ne gledati"
"Ne vidim svoju budućnost u nekoj stranoj zemlji jer je u Hrvatskoj ljepše. U Vancouveru je užasno hladno, temperatura zna ići do minus 20. Oni koji misle da vani teče med i mlijeko, samo su djelomično u pravu. Takva je situacija onima koji su spremni putovati na posao i s posla više od sat vremena, koji su spremni raditi po deset i više sati, a troškovi života su prilično visoki. Nije to za mene", kaže on prisjećajući se nekih neobičnih dogodovština.
"Jedan od većih stambenih nebodera na kojem smo radili imao je 40 katova. Na jednom katu gospođa od 60-tak godina me ugledala kroz prozor. Namjerno je zadigla suknju ispod koje nije ništa nosila. Uf. Skrenuo sam pogled, ali ne dovoljno brzo. U drugoj prilici na 20. katu čovjek je na balkonu uzgajao marihuanu. Fotografirao sam za uspomenu. Na 15. katu me neka Ruskinja zvala da se popnem preko balkona i uđem u stan popiti kavu kod nje. Nekog starijeg gospodina u drugoj zgradi prekinuo sam prilikom samozadovoljavanja. Ima svega i iskreno, trudim se ne gledati. Namjerno jače lupam užetom i da budu svjesni da sam tu", kaže Koprek dodajući da takvih bizarnih situacija 'na visini' nije doživio u Hrvatskoj.
"U Hrvatskoj prozore peru jednom u 10 godina"
Drugačija je kultura, kaže, što se vidi i po tome da u Kanadi stakla na neboderima peru jednom godišnje, a u Hrvatskoj jednom u deset godina.
Odmalena se, još kao klinac sa zagrebačkog Britanca, volio penjati po krošnjama i krovovima. Danas ga 'tamo gore' osim visine najviše privlače mir, tišina i pogled. Nikada nije doživio nezgodu, ali je svjedočio jednoj vrlo nugodnoj situaciji u kojoj se našao njegov kolega.
"Uvijek imamo dva užeta kojima smo pričvršćeni – glavno i pomoćno. On se previše njihao na svom glavnom užetu i nije primijetio da ga reže lim na zgradi. Uže je puklo, pa je na drugom katu ostao visjeti na pomoćnom. Spustio se po njemu, uzeo novo uže i nastavio posao. Srećom, ništa se nije dogodilo, iako sam čuo prije dosta godina da je baš tu u Zagrebu jedan kolega poginuo na ovom poslu", kaže.
Najteže se otisnuti preko ruba zgrade
Prilikom pranja prozora na visoki zgradama uvijek se kreće s krova, a najteži dio je, kaže, otisnuti se preko ruba zgrade.
"To je kao i s padobranom. Provjerili ste opremu i sigurno ste da je sve u redu, pa se blokada lakše premosti. Kad krenete raditi, sjedite u sjedalici, imate pored sebe pribor za pranje prozora i koncentrirate se na posao. Ne možete se javljati na mobitel, a osobno najviše volim slušati neku laganu opuštajuću glazbu. Na užetu provedem i po nekoliko sati u komadu jer je prilično nezgodno sve razmontiravati i spuštati se da biste išli na WC. Ljeti uz sebe imam bočicu s vodom i to je to", priča dalje.
U Zagrebu mu je jednom s visine pala kanta s vodom, no srećom bez posljedica. A u Vancouveru su ga jednom napali galebova.
Perač prozora pao s 11. kata na automobil i – ostao živ
Oprao tisuće prozora, ali nijedan u svojoj kući
U osam godina koliko se bavi ovim poslom oprao je, po svojem izračunu, više od 100.000 četvornih metara prozora, ali u vlastitoj kući nikada nije oprao nijedan.
Osim posla perača prozora bavi se, dakako, alpinizmom i uzgojem pčela. U Hrvatskoj se, kaže, od posla perača prozora ne može preživjeti jer se radi sezonski. Po danu se može zaraditi oko 100 eura ili do 2.000 kuna ako su u pitanju neke posebne montaže na visinama.
Priznaje da mu je najbolje u poslu kojim se bavi što šef ne može do njega kada je gore, a ne može mu ni odgovoriti na poziv jer dok je gore na zgradi ne smije koristiti mobitel.
