Sue Klebold bila je majka ubojice Dylana Klebolda, koji je, zajedno sa Ericom Harrisom, u travnju 1999. godine krenuo u krvavi pohod u vlastito srednjoj školi. Sve je ove godine ta žena morala živjeti sa spoznajom da joj je sin počinio višestruka ubojstva potpuno nevine djece i učitelja, ali i pomiriti se sa činjenicom da si je, nakon svega, oduzeo vlastiti život. Nakon ubojstava njezina je obitelj doživjela osudu javnosti, često su bili izloženi šikaniranjima, njihovi su životi u potpunosti uništeni, promijenjeni, zaustavljeni.
Za najgorih dana sjedi u tišini ispred spomenika koje su školske vlasti podignule stradalima u ovom školskom masakru bez presedana. Nijemo gleda u pitanje napisano na jednoj od pločica što krase spomenik, rečenisu koju je nakon tragedije izrekla jedna od učenica što je uspjela izbjeći kišu metaka:
"Najteže je bilo razumjeti zašto djeca ubijaju djecu"
Sue Klebold prvi je puta, tek sada, javno progovorila o Dylanu i tragediji. Dala je intervju Diane Sawyer za abc i još jedan, za BBC.
"Sjedim ondje i razgovaram, u svojim mislima, sa učenicima i učiteljem koji su stradali, bez roditelja, bez odvjetnika. Želim da znaju kako mislim na njih i kako ću uvijek misliti na njih", rekla je Sue koja je napisala knjigu o svemu i naslovila ju "Majčin obračun".
U njoj je napisala kako su ona i njezin suprug Tom, tek pola godine nakon krvavog pohoda njihovog sina, otkrili da je Dylan bio suicidalan te da je ta njegova faza trajala pune dvije godine. Shvativši to, posvetila se volonterskom radu u pomoći roditeljima čija su djeca suicidalna ili su si već oduzela život. O svemu što je prošla danas govori otvoreno i bez zadrške priznaje kako je bila u stanju šoka te je poricala bilo kakvu mogućnost da je baš njezin sin počinio takva zvjerstva.
Nije znala da je ubojica, niti je osjetila da je toga dana bio drugačiji
"Nisam znala da je on ubojica. U početku sam mislila kako je bio upleten u nešto što je krenulo po zlu, pa su nevini ljudi stradali. U mojoj glavi, nisam mogla prihvatiti da je on ubojica. Tek šest mjeseci kasnije, kada su dovršena sva policijska izvješća, dobila sam pravi uvid u sve što se događalo toga dana", rekla je Dylanova mama Sue.
Posebno ju je šokirala činjenica da je njezin sin, zajedno sa Ericom Harrisom, planirao ubiti sve učenike te srednje škole, a bilo ih je oko 2 tisuće, zbog čega su u pohodu planirali upotrijebiti 90 bombi, granata i različitog vatrenog oružja.
"Sama pomisao na to govorila mi je koliko je to moglo biti strašno. Bila sam uvjerena kako ja sve ovo neću preživjeti", rekla je. "Jako je teško živjeti sa spoznajom da je osoba koju ste toliko voljeli, rodili i odgajali sadistički ubojica", dodala je.
Molila je Boga da ga zaustavi
Pred kamerama priznala je kako se, u trenucima dok je sušala i gledala televizijska izvješća o odgađanjima u školi učinila nešto što niti jedan roditelj na svijetu nebi trebao doživjeti: "Sjećam se, pomislila sam, ako je istina da Dylan nanosi bol svim tim ljudima, onda ga treba ... zaustaviti. Molila sam Boga da umre"
Nju i supruga Toma često su optuživali da su baš oni krivi što je Dylan bio takav kakav je bio i kako je doista nemoguće da nisu znali njegove namjere. "Svi mi mislimo kako poznajemo svoju djecu i kako bi, u takvoj situaciji, znali da se nešto ružno sprema. Ali ja to nisam znala", rekla je Sue koja se tijekom intervjua nekoliko puta potpuno emotivno slomila.
Zlatokosi dječak, tako su ga zvali
"Kad je bio malen zvali smo ga sunčani dječak, jer je imao takvu, zlatnu kosu", rekla je Sue koja je rastrgana između ljubavi prema svojem djetetu i preziru prema ubojici.
Iako je danas u potpunosti svjesna kako je bila majka ubojici, Sue u svojo knjizi nije mogla napisati da je požalila što ga je rodila. Priznala je, doduše, da bi za cijeli svijet bilo dobro da se Dylan uopće nije rodio, ali ne i za nju.
"Kada pomislim što je učinio drugim ljudima, živote koje je uzeo, bol i patnju koju je prouzročio... Znam da je tim ljudima jako teško slušati kako govorim koliko sam voljela svojeg sina Dylana. Svjesna sam koliko ih to uzrujava, ali on je bio moj sin, obogatio je moj život, učinio me sretnom i bio je izvorom moje radosti, dok je bio živ", hrabro je prozborila Sue.
Nije mu mogla ništa
Prisjetila se jutra toga kobnoga dana. Njezin sin Dylan projurio je kućom, spustio se niz stepenice, a nikada prije nije ovako rano ustajao. Nije ga niti vidjela, samo je čula kako joj, prije no što je zalupio ulaznim vratima, govori "Bok".
Ne sluteći ništa, ona i suprug Tom to su jutro tek prokomentirali kako je bio odrješit, a glas mu hrapav. Tu su večer željeli porazgovarati s Dylanom jer su predosjetili kako nešto ipak nije kako treba.
"Najviše žalim što ga tada nisam zaustavila i rekla mu: Sjedi tu i nemrdaj. Imat ćemo ozbiljan razgovor", priznala je majka ubojice djece u školi Columbine.
Tom, otac Dylana Klebolda, odbio je javno govoriti o sinu, a on i njegova žena Sue, nakon svega su se rastali.
