Iako je čitav svoj život provela u SAD-u, Domitila je zatražila da njezino tijelo polože u rodno joj selo, Gaspar Hernández, u Dominikanskoj republici. Osim toga, zapovijedila je svim svijim potomcima kako moraju nahraniti cijelo njezino selo. Jasno je dala do znanja kako želi da svi stanovnici tog skromnog mjesta piju i jedu, u spomen na njezino ime.
Rečeno, učinjeno!
Nakon što je Domitila preminula, njezina su djeca postupila kako je od njih tražila. Cijela obitelj uputila se u rodno selo svoje bake kako bi izvršila njezinu poslijednju želju. Herman Vargas, upravitelj restorana u SAD-u i njezin sin, preuzeo je na sebe organizaciju i troškove poslijednje gozbe u Domitilinu čast.
Za tu je namjenu Domitila ostavila novac, a svoj su doprinos dali i ostali članovi obitelji. Prvotno su planirali objed za 500 ljudi, međutim, na sahrani se pojavilo njih 710. Domitila je dobila ispraćaj o kakvom će se u njezinom selu još dugo pričati.
"Željela je da ju upamte kao ženu koja je uvijek drugima bila na usluzi. Kao osobu koja je brinula za ljude", rekla je Domitilina 28-godišnja unuka Jennifer Vargas.
Njezin sin, Herman dodao je kako je njegova majka postala siroče u šestoj godini života, imala težak život, ali se nikada nije žalila. "Ona je to zaslužila. Jednom mi je prilikom rekla nešto što ću pamtiti do kraja života. "Oni koji žele biti od značaja, služe". Tek sada shvaćam njezine riječi", rekao je Vargas.
Domitilina je željela nahraniti cijelo svoje rodno selo. To joj je pošlo za rukom, tek nakon smrti.
