Kada nam se spava, zijevamo. Ali zašto do ove pojave dolazi i kada gledamo druge kako zijevaju? Tim sa Sveučilišta u Nottinghamu otkrio je da glavnu ulogu igra područje mozga zaduženo za motoričke funkcije. Primarni motorni korteks također igra ulogu u uvjetima kao što je Touretteov sindrom.
Ehofenomen
Znanstvenici kažu da razumijevanje zaraznog zijevanja može pomoći i u razumijevanju tih poremećaja. Zarazno zijevanje je uobičajen oblik ehofenomena, automatske imitacije tuđe riječi ili djela. Ehofenomen se također vidi u Touretteu, kao i u drugim uvjetima, uključujući epilepsiju i autizam.
Da bi testirali što se događa u mozgu tijekom tog fenomena, znanstvenici su pratili 36 volontera dok su gledali kako drugi zijevaju. Nekima su rekli da smiju zijevati, a drugima da zatome želju ako im dođe.
Zašto zijevamo? Zijevanje je jedna od onih fizičkih radnji od koje je nemoguće pobjeći. Osim toga, svatko tko je bio u prisutnosti nekoga tko zijeva može potvrditi jednostavnu činjenicu: zarazno je. Tvrdi se da je taj proces način na koji tijelo dovodi više krvi bogate kisikom u mozak. Međutim, stvarna neurologija iza potrebe za ovim posebnim procesom još uvijek nije jasna. Međutim, i mnoge druge životinje zijevaju. Zaraznost zijevanja može proizaći iz društvenog zrcaljenja, što je proces kojim životinje oponašaju ponašanje drugih, osobito one radnje koje bi se mogle činiti korisnima.
Potpuno ćete se iznenaditi kada otkrijete zbog čega doista zijevamo
Stvar je u iritabilnosti
Potreba za zijevanjem bila je uzrokovana načinom na koji radi primarni motorni korteks, a stvar je u iritabilnosti. Korištenjem vanjske transkranijalne magnetske stimulacije također je bilo moguće povećati "iritabilnost" u motornom korteksu, a time i sklonost ljudi zaraznom zijevanju.
"Kod Touretteova sindroma, ako bismo mogli smanjiti iritabilnost, mogli bismo smanjiti i tikove, a to je upravo ono na čemu radimo", objašnjava Georgina Jackson, profesorica kognitivne neuropsihologije za BBC.
"Tražimo potencijalne tretmane bez lijekova koristeći vanjsku transkranijalnu magnetsku stimulaciju, a koji bi mogli biti učinkoviti u moduliranju neravnoteže u mrežama mozga", dodaje prof. Stephen Jackson.
