Prof. dr. Miroslav Smerdelj i ekspert za šaku prof. dr. Ranko Bilić prvi su u Hrvatskoj, na Klinici za ortopediju zagrebačkog KBC-a na Šalati, izveli jednosatnu operaciju zgloba po novoj europskoj metodi MIROS. Slomljeni zglob zaraste bez gipsa i terapije. Nema ni bolovanja, piše Večernji list.
Prvi pacijent je 24-godišnji Božidar Mikuš iz Laza kraj Marije Bistrice, koji tvrdi: "Ništa me ne boli, ruku mogu gotovo normalno micati." Mladić je zglob slomio poskliznuvši se ispred vlastite kuće.
MIROS je originalna metoda talijanskog liječnika Marija Tangarija iz Rima, kod kojega su prof. Bilić i prof. Smerdelj bili na edukaciji. Danas se u gotovo cijeloj Italiji i Španjolskoj operira po ovoj tehnici, a procedura je krenula u Njemačkoj.Metoda MIROS je minimalno invazivna repozicija kosti i osteosinteze kosti. Može se koristiti kod većine prijeloma, a pacijent se normalnom životu vraća drugi dan nakon operacije.
Možete voziti automobil, možete pisati na računalu, možete se tuširati i nema boli, jer nije riječ o otvorenom zahvatu, nego o minimalno invazivnoj tehnici. Prvi operacijski zahvat po metodi MIROS trajao je oko sat vremena, a u rutini će sasvim sigurno biti dovoljno dvadesetak minuta, dodaju stručnjaci.
arti-201012210295006Kroz kožu na ciljanom mjestu palčane kosti, između tetiva, krvnih žila i živaca, umeće se specijalna žica i provodi do vrha palčane kosti, do samoga lakta. Fiksira se, a izlazi iz palčane kosti. Druga se žica uvodi s druge strane palčane kosti i na isti se način provuče kroz kost. Tako se dobiju dva mjesta unutarnje fiksacije. Krajevi žica okomito izlaze iz palčane kosti, povežu se i fiksiraju malim "gumbom", koji je sredstvo osteosinteze vanjskom fiksacijom. Ako se prije operacije manualnom tehnikom kosti ne uspiju postaviti u ispravnu poziciju, to se učini uz pomoć žica prije vanjske fiksacije.
Žice ostaju dok kost potpuno ne zaraste, potom se ambulantno vade, dakle bez anestezije, što je također značajna prednost, kad znamo da se implantati, poput metalnih pločica i vijaka, moraju vaditi novom operacijom.
arti-201010250012006Osnovna slabost klasične unutarnje fiksacije je ta što se na koži mora učiniti rez da bi se između mišića, tetiva, živaca, krvnih žila dobio otvoreni pristup do slomljene kosti. Dio nekih struktura može se tako uništiti. Slabost vanjske fiksacije je ta što imamo veliki sustav žica na podlaktici, na šaci, a ručni je zglob fiksiran nekoliko tjedana.
Metoda ne zahtijeva rehabilitaciju, a pacijent se brzo vraća na radno mjesto. No, specijalna žica košta između 400 i 1.000 eura – za prvu operaciju naši su liječnici dobili donaciju proizvođača. HZZO zasad ne podmiruje ove troškove.
"Očekujemo da će HZZO imati sluha za nove implantate i da će odobriti njihovu kupnju, jer prema našim zdravstvenim zakonima, zabranjeno je da pacijenti koji to žele sami kupe ovakve ili neke druge implantate", ističu liječnici.
Vezani članci:
arti-201008260079006 arti-201009280058006 arti-201011120011006 arti-201004290015006 arti-201010250012006
