Domovina čipsa je, očekivano, SAD, gdje je u tadašnjoj Novoj Engleskoj jednog vrućeg ljetnog dana davne 1853. godine posjetitelj restorana u Saratoga Springsu doveo do ludila kuhara vraćajući stalno tanjure pečenih krumpirića pod izlikom da su predebeli. Ozlojeđeni je kuhar nakon nekoliko vraćenih tanjura odlučio pripremiti nešto nejestivo – krumpir toliko tanak i pržen da se ne može nabosti vilicom. Gosta je okus toliko oduševio da se 'Saratoga Čips' za čas našao na jelovniku restorana.
arti-201102070108006Nakon toga povijesnog čina, popularnost čipsa rasla je munjevito i u različitim varijacijama je preplavio svijet. Naime, gastronomska prednost čipsa leži u tome što krumpirova podloga trpi čitav niz začinskih 'eksperimenata', stoga nije bilo okusa, boje, začina ili oblika u kojem se čips nije s više ili manje uspjeha pojavio.
Djelom zbog znatiželje, djelom zbog kapitalističke orijentirane industrije, na tržištu su osvanule i zdravije inačice čipsa koje se umjesto od krumpira prave od cikle, mrkve, banane i sl. Jedna takva verzija koja je zabilježila i veliku popularnost je čips spravljen od sušenih ploški jabuke.
Čips i zdravlje Koliko god ukusan bio, s nutricionističkog gledišta, čips predstavlja pravu energetsku bombu. Razlog leži u činjenici što se ploške krumpira duboko prže u biljnom ulju upijajući velike količine masnoća. Pri tome dobar dio masnoća čine zasićene masne kiseline dokazano nepovoljnog učinka na zdravlje srca i krvnih žila. Dodatno, prženjem na visokim temperaturama kao nusprodukt u čipsu nastaje potencijalni karcinogen, akrilamid. Naravno, potreban je unos velikih količina čipsa i akrilamida da bi se ispoljio negativan učinak, no ako se u obzir uzmu djeca čije je tijelo osjetljivije i manje, a želja za čipsom velika, nije nerealno govoriti o štetnosti ove tvari.
Čips, nadalje, obiluje solju, koja sa sobom nosi rizik od povišenja krvnog tlaka. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) dnevni unos soli za zdravu odraslu osobu iznosi oko 5 grama, a maksimalan unos ograničava se na 6 grama soli dnevno. Djeci je dovoljna puno manja količina soli, pa će čak 1 g soli dnevno biti dostatan za sve fiziološke potrebe malog organizma. Ako imate na umu da vrećica čipsa nerijetko sadrži i više grama soli, postaje jasno koliku prijetnju predstavlja zdravlju.
Iako mnogima čipsevi od voća i povrća nisu ni sjena originalnom čipsu, nutricionistički oni predstavljaju puno zdraviju alternativu. Plodovi se, naime, suše a ne prže, zbog čega je udio masnoća minimalan, dodatak soli nepostojeći, a istovremeno ostaju očuvani vrijedni minerali i vitamini te prehrambena vlakna blagotvornog učinka na zdravlje. Ipak, budite oprezni jer ovakav čips nerijetko obiluje jednostavnim šećerima koji uzrokuju velike oscilacije razine glukoze u krvi.
http://www.vitamini.hr/
Vezani članci:
arti-201002150329006 arti-201103010645006
