Aleksandrova borba zapocela je onog trenutka kada je primjetio krv u stolici. Vratio se kuci s treninga, otisao u wc, a onda je uslijedio sok. Zajedno s roditeljima brzo se zaputio prema bolnici.
"Ulazimo u auto, krecemo prema autoputu, ali krvarenje ne prestaje i ja moram opet izbaciti krv. Stajemo ispred mesnice, gdje izlazim krvavih nogavica, bijelog lica s nemogucnoscu hodanja i ocem koji me jedva nosi", prenosi Aleksandrove rijeci srpski Telegraf.
Nakon pregleda lijecnici su ga pustili kuci, ali on se nije dobro osjecao i sljedeceg dana opet je zavrsio u bolnici gdje su mu lijecnici zakazali kolonoskopiju.
"Moje tijelo jednostavno nije moglo podnijeti pregled bez anestezije i izdrzao sam da mi pregledaju samo 80 centimetara debelog crijeva", objasnjava Aleksandar.
U svom izvjestaju lijecnica je napisala da pacijent ne podnosi pregled bez potpune anestezije, te je isti zakazan za sljedeci dan. Zbog financijskih problema Aleksandar nije mogao doci odmah, ali se vec dan kasnije javio za pregled. Lijecnici su mu rekli da je zakasnio i zakazali mu novi termin, ali tek za tri mjeseca.
Njegovo zdravstveno stanje iz dana u dan bilo je sve losije, ali lijecnici bi mu uzeli tek krv iz prsta ili uzorak urina i opet ga slali kuci. Takva je procedura trajala 16 dana, a 17. dan napokon mu je napravljena puna krvna slika.
U tim trenucima zeljezo mu je palo na 0.2, na sto je lijecnik odgovorio "pa ovako je i mojoj majci", uz dodatak da ce ga primiti tek kada mu zeljezo padne na nulu. U tim trenucima Aleksandrov je otac izgubio zivce i zelio, kako kaze, baciti "bombu na bolnicu".
Osamnaestog dana ponovno je dosao nakon visokog tlaka, a lijecnici su ga napokon poslali na odjel gastroenterologije. Slijedi kolonoskopija pod punom anestezijom i sokantno otkrice. Na samom kraju tankog crijeva primjeceno je zadebljanje od 1.5 centimetar, a analiza tkiva pokazala je da je rijec o malignom tumoru.
"Imas rak, bit ces ukenjan, upisan, past ces u krevet, ali ne ocajavaj", prenosi Aleksandar rijeci lijecnice koja mu je prenijela dijagnozu.
Zavrsio je na odjelu kemoterapije, te je zapoceo s tretmanima. Iako nije imao mucnine, pocela mu je opadati kosa. Kemoterapija je pomogla u povlacenju bolesti, ali su ubrzo lijecnici ipak odlucili poslati ga pod noz i ukloniti mu metar crijeva.
Operativni zahvat prosao je uspjesno i uslijedio je potpuni oporavak.
"Za kraj da vam kazem da sam postao otac prelijepe kceri i sada sam jako sretan. Imam sto kilograma misica i jaci sam nego ikad. Nikad se ne predajte i volite se i cuvajte svoje zdravlje", zakljucio je Aleksandar svoju pricu.
