"Kada sam bila peti razred, moje prijateljice prestale su razgovarati sa mnom. Još uvijek ne znam zašto.
Prvih nekoliko dana dolazila sam iz škole i u krevetu gledala u strop i razmišljala što sam pogrešno učinila. Osjećala sam se kao da me svi mrze i kao da me više nitko nikad neće voljeti.
Bilo mi je samo deset godina, desetogodišnjaci se ne bi smjeli tako osjećati. Nitko se ne bi smio tako osjećati. No, ne zamjeram nikome. Bili smo samo djeca.
Zlostavljanje vam može promijeniti život
Čak i ako nije bilo ekstremno, sjećamo ga se. Sada sam odrasla i dobro sam. Znam da djeca znaju biti zla, a biti drugačiji nije dobrodošlo kad si mlađi.
Maltretiranje na vama ostavlja trag. Nije važno u kojoj ste mjeri zlostavljani, šteta uvijek ostane. Mali ožiljak. Kada vas netko odabere kao metu, čini vam se da ste zaslužili biti zlostavljani, odbačeni i nevoljeni. I to nikad ne zaboravite.
Zlostavljanje stvara socijalnu fobiju. Iako smo uspješni mladi ljudi, još uvijek nam je katkad potrebna potvrda kako bismo se osjećali sigurno. Uvijek se bojimo da ćemo nešto pogrešno učiniti i otjerati ljude od sebe. Dogodilo se ranije, zašto ne bi opet?
Nesigurni smo. Prošle su godine otkad su nam se rugali, zadirkivali nas ili ignorirali, ali djetinjstvo nas oblikuje kao osobe i uspomene zauvijek nosimo u našem srcu.
Zlostavljanje nas oblikuje
Način na koji nas zlostavljanje oblikuje uopće nije tako loš. Nasilnici zlostavljaju jer se osjećaju ugroženo, a često su to osobe s kojima smo si dobri. Dijete koje kaže sve što misli i oblači se kako želi postane kandidat za maltretiranje.
No, pokušavajući nas slomiti, nasilnici nam pokazuju na koje dijelove sebe trebamo biti najponosniji. Neznajući, uče nas da se nikad ne promijenimo. Borimo se za dijelove sebe koje pokušavaju suspregnuti. Postajemo pojedinci, iako smo tada mislili da se samo želimo uklopiti.
Maltretiranje boli. Mislimo da smo ga preboljeli i da nije utjecalo na nas, ali jest: učinilo nas je borcima.
Moj najbolji prijatelj je glazbenik, kao što je oduvijek tvrdio da će biti. Po ulici nosi tajice s uzorkom leoparda i ljudi ga i dan-danas katkad čudno gledaju i zlonamjerno mu dobacuju, no on ih pridobije svojim osmjehom i pozitivnim pogledom na život.
Rugali su mu se što je želio postati glazbenik, a danas povezuje ljude pomoću svoje glazbe. Napisao je pjesmu "Oslobođenje" koja govori o tome kako je bio zlostavljan i kako ga je to učinilo jakom i neovisnom osobom.
Zlostavljanje nas čini boljim osobama
Na putu od zlostavljanja do shvaćanja što je to za nas značilo, svi smo se oslobodili.
Moj prijatelj nikad neće zaboraviti tko je bio. Nitko od nas neće. Kad ćemo imati svoju dijete, sa strahom ćemo gledati kako prolazi kroz školska vrata i nadati se da neće proživjeti što i mi. A ako hoće, znat ćemo što trebamo učiniti.
Nasilnici, znam da niste loši ljudi. Znam da se samo bojite. Znam da je biti zločest lako. zlostavljani vam opraštaju jer neopraštanje neće ovo zaustaviti. Najbolji način je da vas volimo kao što volimo čudake u sebi. Ljubav i prihvaćanje mogu biti glasniji nego bilo što drugo."
