U prvom koraku, pacijent tješi trodimenzionalno virtualno dijete – avatara. U drugom koraku mijenjaju mjesta i pacijent se prikazuje kao dijete, slušajući vlastiti savjet.
Projekt je dio istraživanja znanstvernika s uglednoga britanskog University Collegea London. Ova se vrsta tehnologije se koristi prvi put, a cilj joj je pomoći u prevladavanju ili ublažavanju mentalnih poteškoća pacijenata oboljelih od depresije.
Rezultati kod 60 posto pacijenata
Britanska studija pokazala je da je 45 minuta terapije rezultirala pozitivnim pomacima u liječenju 60 posto pacijenata u dobi između 23 i 61 godine, koji su sudjelovali u istraživanju.
Voditelj studije, profesor Chris Brewin tvrdi da su rezultati obećavajući te da je četvero pacijenata kazalo da su se nakon novog terapeutskog pristupa osjećali puno bolje. Brewin vjeruje da bi učinak ovakvog liječenja mogao biti dugoročan, odnosno da bi mogao trajati i mjesec dana.
"Osobe koje se bore s anksioznošću i depresijom često su pretjerano samokritične kada im život krene u pogrešnom smjeru. U sklopu ovog istraživanja u kojemu smo koristili virtualni svijet ponudili smo im da, tješeći uplakano dijete i potom slušajući vlastite riječi upućene tom djetetu, neizravno sami sebi pokažu suosjećanje. Svrha nam je bila poučiti pacijenta da prema sebi postane manje samokritičan te da bude puno suosjećajniji", rekao je prof. Brewin.
Prvo proces utjelovljenja
Za vrijeme seanse pacijenti na glavi nose kacigu za virtualnu stvarnost sa slušalicama i naočalama koja, putem projicira sliku njih samih u prirodnoj veličini.
Od njih se traži da se identificiraju s avatarom koji oponaša njihove pokrete u sklopu procesa 'utjelovljenja', a potom se pokraj njih pojavljuje slika uplakanog djeteta.
Kada su liječnici od pacijenata zatražili da pokušaju utješiti dijete, većina je virtualnim mališanima savjetovala da se prisjete vremena kada su bili sretni i da misle na nekoga ko ih voli. Uloge su potom zamijenjene. Pacijent je utjelovio avatar djeteta, a zatim slušao isti savjet koji mu je bio upućen vlastitim glasom.
"Nadamo se da ćemo nastaviti razvijati ovu tehniku kako bismo proveli istraživanje na većem broju pacijenata i kako bismo sa stopostotnom sigurnošću mogli odrediti kliničku dobrobit terapije", rekao je suautor studije, profesor Mel Slater.
Do sada su se virtualna lica na računalu koristila u "terapiji na daljinu" kako pacijenti ne bi morali odlaziti psihijatru, ili pak u liječenju šizofrenije gdje bi avatar oponašao glasove koje pacijent čuje no ovo je prvi puta da se koristi kako opsežna 3d tehnolgija koja pacijenta stavlja u ulogu avatara.
