Pretjerano visoko ili pretjerano nisko samopoštovanje dvije su krajnosti koje treba izbjegavati jer uglavnom rezultiraju maćehinskim odnosom prema sebi. No, američka psihologinja, temeljeći svoje zaključke na budističkoj filozofiji, smatra da je za zdravlje najbolji majčinski pristup. Brinemo li se o sebi kao o vlastitom djetetu, smatra, bit ćemo sretniji i zdraviji. Savjetuje stoga da se opustimo i prihvatimo sebe zajedno sa svojim manama, a razvijemo li suosjećanje prema sebi, bit ćemo i manje depresivni.
arti-201006160216006"Kada suosjećamo sami sa sobom i dalje osjećamo žaljenje i tugu ukoliko nam život krene u krivom smjeru. To znači i preuzeti odgovornost za akcije na koje možemo djelovati. No, istovremeno smo nježni i dobri prema sebi, kao što bismo bili prema dobrom prijatelju ili bliskom članu obitelji. Ovdje nije riječ o podizanju samopoštovanja – riječ je o tome da se ne ponižavamo i nanosimo dodatne udarce", kaže dr. Kristin Neff, psihologinja sa Sveučilišta Teksas.
'Ukoliko ste zabrinuti za dobrobit vlastitog djeteta, nećete mu dopustiti da pojede pet sladoleda. Brinite se i o sebi na jednak način i radite ono što je zdravo za vas', dodaje dr. Kristin Neff.
'S druge strane, samopoštovanje se fokusira na uspoređivanje s drugima. Moraš biti pametniji, ljepši i bogatiji ili nisi dovoljno dobar. Mnoga istraživanja pokazala su da se Amerikanci ocjenjuju pridjevima 'iznadprosječan' ili 'superioran' na bilo kojem području, bilo da je riječ o vještini upravljanja automobilom ili brzini čitanja. Nije više u redu biti prosječan u nečemu – u biti, većina bi se uvrijedila ako biste im kazali da su prosječni kuhari ili roditelji", objašnjava dr. Neff, dodajući da ovakvo razmišljanje rezultira maćehinskim mislima ukoliko ne uspijemo postići željene rezultate.
Vezani članci:
arti-201102040785006 arti-201102160303006
