Novo istraživanje bavilo se utjecajem psihostimulansa na štakore podijeljene u dvije grupe - na 'zabušante' i 'vrijedne'. Vrijedni su bili oni koji su se pokazali spremni uložiti više vremena i truda da bi na kraju došli do boljeg rezultata, dok zabušanti pristaju na lošiji rezultat, ali ulažu i manje truda.
Stručnjaci su napravili sustav od pet prozorčića kroz koje se vidjelo kada zasvijetli svjetlo. Tada je štakor morao gurnuti njušku kroz prozorčić u određenom vremenu da bi dobio nagradu u obliku hrane. U lakšoj verziji zadatka, svjetlo bi svijetlilo sekundu, a nagrada bi bila manja. U težoj verziji zadatka, svjetlo bi zasvijetlilo na samo petinu sekunde, tako da su se štakori morali koncentrirati da bi ga vidjeli i reagirali na vrijeme, ali nagrada je bila duplo veća.
Prije pokusa štakori su mogli 'isprobati' sustav i pritiskom na polugu odabrati žele li teži ili lakši zadatak. Neki su uvijek birali teži, a neki uvijek lakši zadatak i tako su podijeljeni u dvije grupe, zabušante i vrijedne. Nakon toga dani su im psihostimulansi.
Kad je zabušantima dan amfetamin, češće su birali teže zadatke. No, to se nije dogodilo s kofeinom. Uz kofein, zabušanti su i dalje birali lakše zadatke. Kada su kofein i amfetamin dani vrijednima, dogodio se pomalo neočekivan obrat - počeli su birati lakše zadatke, baš poput zabušanata. Nije posve objašnjeno zašto je to tako, no jedna od teorija je da vrijedni već funkcioniraju optimalno pa ih dodatak stimulansa izbaci iz ravnoteže.
http://biologija.com.hr/
