No da li je to stvarno istina? Sudeći po šokantnom znanstvenom istraživanju, baš i ne.
'Babske priče'
Međunarodna grupa znanstvenika testirala je teoriju tako što je promatrala unos soli i i stupanj hidracije astronauta tijekom godinu dana dugačke simulacije leta na Mars.
Zaključili su da se radi o najobičnijim 'babskim pričama', piše Daily Mail.
U stvari, otkrili su kako izuzetno slana hrana umanjuje žeđ, te da astronauti u stvari postanu puniji energije.
Radi se o prvome dugoročnom istraživanju koje je proučavalo povezanost između prehrane i pijenja, a rezultati će transformirati način na koji znanstvenici promatraju tijelo.
Ono što se nekada smatralo štetnim proteinom koji se izbacije urinom, sada bi se moglo pokazati kao stvarno vrijedan element.
Idealni uvjeti za promatranje
Istraživanje provedeno na astronautima imalo je dvojaku korist. Kao prvo, rezultati su važni samim astronautima, koji imaju ograničene količine hrane i pića.
Kao drugo, radilo se o savršeno kontroliranom okolišu - svaki aspekt prehrane, potrošnje vode i unosa soli bio je kontroliran i mjeren tijekom simulacije.
Subjekti su bili dvije grupe od 10 muških dobrovoljaca zatvorenih u model svemirskog broda za dva simulirana leta na Mars.
Prva se grupa promatrala 105 dana, a druga preko 205.
Imali su identične prehrane osim što sim je tijekom perioda koji su trajali po nekoliko tjedana dobivali različite količine soli u hrani.
Rezultati su potvrdili kako je povećana kontumacija soli dovela i do veće koncentracije iste u mokraći, što nije bilo iznenađenje. Nije iznenadila ni veća količina urina nakon većeg unosa soli.
Nisu postali žedni, već gladni
No povećanje količine mokraće nije bilo zato što su astronauti pili više. U stvari, slana je prehrana uzrokovala da su subjekti pili manje. Sol je uključivala mehanizam čuvanja vode u bubrezima.
Sol bi ostala u mokraći, dok bi se voda vratila u bubrege i u tijelo. Veća količina soli ne bi ih učinila žednijim već gladnijima, te su se astronauti žalili kako im treba još hrane.
Novo je otkriće promijenilo način na koji znanstvenici promatraju proces na koji ljudi dostižu homeostazu, održavanje potrebne količine i ravnoteže.
