Rak testisa pogađa prije svega mlađe muškarce i dječake. Prve promjene koje izaziva ova rijetka vrsta raka je lako uočiti. Zato bi svaki muškarac trebao redovito opipavati testise, piše DW.
Najprije jedna dobra vijest: na rak testisa otpada svega 1,6 posto svih tumora. Ali za one koji dobiju takvu dijagnozu ona najprije predstavlja šok. Prosječna starost oboljelih je između 25 i 45 godina, ali ugroženi su i dječaci u pubertetu od četrnaeste godine. Za ovu vrstu raka vrijedi isto što i za ostale – što se prije prepozna, bolji su izgledi za liječenje. U oko 80 posto slučajeva ovaj rak otkriju sami pacijenti u ranoj fazi. Njemačko društvo za urologiju savjetuje muškarcima između četrnaeste i četrdeset i pete godine da provjeravaju testise i ako primijete kvržice ili tvrde otekline, da se odmah jave liječniku. Provjera bi se trebala obavljati jednom mjesečno, a još bolje – jednom tjedno.
Osim toga, osjećaj da su testisi teški može biti simptom ovog oboljenja. Neki pacijenti su se žalili i na bolove u leđima i vratu. Ovakve bolove rijetko tko dovodi u vezu s rakom testisa.
Što uzrokuje rak testisa?
Faktor rizika za nastanak bolesti je podignuti testis – on se ne nalazi na mjestu gdje bi anatomski trebao biti. Takozvani nespušteni testis se bilježi kod otprilike tri posto muških beba. U embrionalnom razvoju testisi, koji se najprije formiraju u donjem dijelu trbuha, kod te muške djece nisu se sami spustili u skrotum. Ako se to utvrdi, potrebna je hormonska terapija ili operacija. Na prvi rođendan bebe oba testisa bi trebala biti u pravilnom položaju, inače se povećava rizik od raka testisa.
Izuzetak su prijevremeno rođena djeca. Kod njih je normalno da testisi još nisu na svom mjestu, jer taj stupanj razvoja dolazi relativno kasno, pa se testisi mogu sami od sebe spustiti. Rak testisa je povezan i s genetskim dispozicijama. Ako su otac ili brat već imali rak testisa, onda je rizik povećan. Istraživanja pokazuju da utjecaj životne sredine nije odlučujući za nastanak ove vrste raka.
Kako se liječi?
Kirurškim zahvatom se odstranjuje oboljeli testis. Ako se oboljenje prepozna u ranoj fazi, izgledi za potpuno izlječenje su stopostotni. U kasnijoj fazi iznose 70 posto. Unatoč svim predrasudama, ovakav operativni zahvat ne dovodi ni do impotencije niti do neplodnosti muškarca. Čak se uspostavlja i prvobitni izgled testisa ugrađivanjem silikonskog implantata.
Poslije kirurškog odstranjivanja testisa slijede zračenje i kemoterapija. To može dovesti do poznatih neželjenih nuspojava kao što su opadanje kose, iscrpljenost i povećana opasnost od infekcija.
U listopadu je stručni časopis The Lancet objavio rezultate švicarskog istraživanja, koje je uključilo 116 pacijenata oboljelih od raka testisa. Ti rezultati pokazuju da se optimalnom kombinacijom kemoterapije i ciljanog zračenja dio tijela koji se mora ozračiti smanjuje za 75 posto. Taj način liječenja također ima manje neželjenih nuspojava.
Institut Robert Koch procjenjuje da u Njemačkoj godišnje od raka testisa oboli oko 4.200 ljudi. 2019. godine je 160 ljudi umrlo od ove bolesti. Ako se rak poslije terapije ponovo pojavi, ti takozvani recidivi se najčešće formiraju u roku od dvije godine poslije okončanja terapije. Ali zabilježeni su i slučajevi ponovnog pojavljivanja bolesti i poslije pet godina.
Ipak, 96 posto pacijenata su pet godina poslije prve dijagnoze i terapije bez bilo kakvih simptoma. Pretpostavka za takvo izlječenje je otkrivanje bolesti u ranoj fazi. Zato je vlastita provjera testisa redovnim opipavanjem tako važna.
