Djeca izložena dvjema kemikalijama koje se obično koriste u prehrambenoj ambalaži imaju veće šanse da će biti pretila ili imati znakove dijabetesa od onih s nižom stopom izlaganja ovim kemikalijama, pokazalo je novo istraživanje.
Istraživači su otkrili da se u urinu mnoge djece nalazi jedna vrsta ftalata, koja se koristi za omekšavanje plastike. Ove kemikalije su već bile povezane s većim rizikom od inzulinske rezistencije među tinejdžerima. Osim njega pronašli su i bisfenola A ili BPA - koristiti se za oblaganje aluminijskih limenki - koji također dovodi do pretilosti i šireg struka u mladosti.
'Jasno je da su nezdrava prehrana i nedostatak tjelesne aktivnosti pokretači ove epidemije pretilosti među djecom, ali i ekološke kemikalije su identificirane kao mogući krivci', rekao je dr. Leonardo Trasande, pedijatar s New York University.
On i njegovi kolege analizirali su podatke iz nacionalno reprezentativnog ispitivanja o zdravlju i prehrani provedenog u razdoblju od 2003. do 2008., koje je uključivalo testiranje urina i krvi 766 američkih adolescenata u dobi od 12 do 19 godina.
U mokraći su pronašli jednu određenu vrstu ftalata, poznatog kao Di-2-ethylhexylphthalate (DEHP), i povezali ga s većom opasnošću za razvoj otpornost na inzulin, što dovesti do dijabetesa. Otpornost na inzulin uočena je kod samo 15 posto sudionika studije s najnižom razinom DEHP u usporedbi s gotovo 22 posto onih s najvišim razinama.
DEHP se koriste za omekšavanje plastičnih boca i označuje brojem 3 za recikliranje. Ipak, znanstvenici ne tvrde da njihovo otkriće dokazuju da konzumiranje hrane iz ambalaže koja sadrži ftalate uzrokuje otpornost na inzulin. Moguće je da djeca koja su već otporna na inzulin imaju nezdravije prehrambene navike pa jedu i piju više pakiranih proizvoda - dakle imaju i više razine ftalata u mokraći.
Ali dr. Trasande ipak kaže da se kemijski može utjecati na to kako tijelo izlučuje inzulin. Zbog toga, savjetuje roditeljima da izbjegavaju kupnju DEHP plastike. 'Ja im savjetujem da ne peru plastične posude u stroju za pranje posuđa. Kad plastična posuda postane jasno izrezana ili oštećena, vrijeme je da je bacite', dodao je.
U zasebnoj studiji objavljenoj istodobno u časopisu Pediatrics, dr. Joyce Lee sa Sveučilišta Michigan u Ann Arboru i njezini kolege koristili su podatke skupljene tijekom 2010. gdje su mjerili razine BPA u urinu djece od šest do 18 godina starosti. U njihovoj analizi 3.370 djece, BPA - industrijska kemikalija koja može oponašati estrogen u tijelu - nije povezana s otpornošću na inzulin.
No, djeca s višim razinama BPA su češće bila pretila, i obično imala veći opseg struka od onih s najnižim razinama BPA. U usporedbi s djecom s najnižim razinama BPA, 25 posto ispitanika s najvišim razinama su dvaput vjerojatnije bila pretila.
Pokazalo se da prosječno dijete ima 2,6 nanograma BPA u svakom mililitru urina.
