Bilo je to prije godinu dana pa su Fukushimu mnogi već i zaboravili. Ali to ne znači da ćemo tako poništiti činjenicu da je ispušteni plutonij radioaktivan još tisuće godina nakon ili procjenu japanskih vlasti da je količina radioaktivnog cezija-137 ispuštenog tijekom nesreće u Fukushimi jednaka onoj iz 168 bombi bačenih na Hiroshimu. Ako su liječnici nešto naučili od Hiroshime i Nagasakija onda je to da za razvoj tumora trebaju proći godine. Leukemija se može pojaviti brzo, za nekih pet do 10 godina, ali solidni tumori rastu 15 do 60 godina. Djeca, fetusi i oni koji će se tek roditi posebno su ugroženi.
Nakon strašnog potresa i tsunamija, zbog oštećenja na nuklearnim pogonima i ispuštanja radioaktivnog materijala japanske su vlasti isprva procijenile da je na međunarodnoj skali nuklearnih nesreća (INES) došlo do stupnja opasnosti četiri. Naknadno su ga digli na pet, a zatim i na sedam (sedmicu je dobila još samo nesreća u Černobilu) što je maksimalna vrijednost.
Nuklearna katastrofa Fukushima Daiichi koja je započela 11. ožujka 2011. razvijala se kao serija oštećenja, zakazivanja generatora i topljenja jezgre reaktora. Po opasnosti po okoliš neki je svrstavaju i iznad one u Černobilu 1986. godine. Što se to sve ispustilo u okoliš i koliko će utjecati na naše zdravlje?
Australska liječnica Helen Caldicott, autorica knjiga Nuclear Power is Not the Answer i The New Nuclear Danger uvjerena je da možemo očekivati ispunjenje sljedeće prognoze: milijuni novih slučajeva tumora u sjevernoj hemisferi.
Na 25. godišnjicu nesreće u Černobilu čuli su se glasovi o relativnom malom broju žrtava koji nije prešao par tisuća. No dr. Caldicott kaže: 'Vodi se velika debata o broju smrtnih slučajeva koje je uzrokovala nesreća u Černobilu: Međunarodna agencija za nuklearnu energiju tvrdi da je bilo tek oko 4.000 smrti koje su posljedica raka, ali izvještaj iz 2009. koji je objavila New York Academy of Sciences ukazuje da je zbog ove nesreće od raka i drugih bolesti umrlo gotovo milijun ljudi. Osim toga, visoke doze radijacije uzrokuju toliko puno spontanih pobačaja i genetskih oštećenja fetusa.'
Nuklearne nesreće nikad ne prestaju utjecati. Mi smo desetljećima, ako ne i generacijama, udaljeni od toga da vidimo puno djelovanje radioaktivne emisije ispuštene tijekom nesreća.
O posljedicama štete koje će nastati nakon nesreće u Japanu dr. Caldicott kaže: 'To je najveća industrijska nesreća koja se dogodila u povijesti ljudske rase. Gotovo tri puta veća nego ona koja se dogodila u Černobilu od koje je u prvih 25 godina umrlo oko milijun osoba. No, očekuje se da će zbog nje umirati još puno ljudi, i to ne samo iz ove generacije nego i iz onih koji će se rađati. Ako ove podatke preslikamo na situaciju u Fukushimi koja je 2,5 do 3 puta gora nesreća broj žrtava trebat će samo pomnožiti s tri.'
Radioaktivni elementi deponirani su širom sjevernog Japana, a tijekom 2011. pronađeni su i u pitkoj vodi u Tokiju, u čaju, govedini, riži i drugoj hrani. U jednoj od nekoliko istraživanja koji su slijedili mjesecima nakon nesreće preko polovice od 1.000 ispitane djece čija je štitnjača promatrana u gradu Fukushima bila je kontaminirana jodom-131 - što će mnoge osuditi na rak štitnjače u godinama koje dolaze. Dr. Caldicott smatra da će doći i do većeg broja leukemije, raka pluća i drugih oboljenja.
Radijacija iz Černobila putovala je atmosferom i putem kiše kontaminirala sjevernu hemisferu. Istraživanja znanstvenika iz istočne Europe koje su sakupili i objavili stručnjaci New York Academy of Sciences, procjenjuju da je trenutno cezijem 137 i drugim radioaktivnim otrovima kontaminirano 40 posto površine Europe. Ovo zagađenje je koncentrirano u hrani za stotine godina. Velika područja Azije - od Turske do Kine - Ujedinjeni Arapski Emirati, Sjeverna Afrika i Sjeverna Amerika su također kontaminirani. I dalje je izloženo 200 milijuna ljudi.
